DA LI LOZANSKI MIROVNI UGOVOR PRESTAJE VAŽITI?
Za neke ljude Lozanski mirovni ugovor je pobjeda dok je za neke druge težak poraz. U ovom tekstu ćemo detaljno govoriti o tome kako su Britanski špijuni za vrijeme Lozanskih pregovora u tajnosti dolazili do turskih tajnih dokumenata, i na kraju ostavili Tursku u teškoj situaciji.
Da li Lozanski mirovni ugovor ima “tajne članove ugovora“? Da li je rok Lozanskog mirovnog ugovora 2023. godina kako to mnogi tvrde?
Da li je kroz Lozanski mirovni ugovor Turskoj ograničeno korištenje vlastitih energetskih izvora poput nafte i prirodnog gasa? Na sva pitanja odgovorit ćemo u daljem toku ovog teksta.
Bez sumnje Lozanski mirovni ugovor je važan korak ka nezavisnost Turske Republike.
U pregovorima za vrijeme Lozanskog procesa koji se vodio u švicarskom gradu Lozanu, Tursku je predstavljao Ismet Inonu.
Lozanski ugovor nije potpisan samo sa jednom već sa mnogim državama.
Prvi sastanci i pregovori započeti su još 20. Novembra 1922. godine, govorilo se o Osmanskim dugovima, tursko-grčkim granicama, moreuzima, Mosulu – iračkom gradu blizu turske granice, manjinskim narodima i kapitulaciji.
Jula 1923 godine službeno je okončan sukob i potpisan Lozanski mirovni ugovor između Velike narodne skupštine Turske, Britanskog carstva, Francuske, Italije, Japanskog carstva, Grčke, Rumunije, Bugarske i kraljevine SHS.
Lozanski ugovor nije riješavao samo buduće tursko-grčke odnose, istovremeno je bio susret sa onima koji su pobijedili u prvom svjetskom ratu.
U Lozanskom mirovnom ugovoru, u službenoj verziji ne postoji nijedan član koji ograničava Tursku u vađenju i korištenju podzemnih prirodnih resursa, najbolji praktični pokazatelj toga je što je Turska danas najveći izvoznik i proizvođač rude Bora u svijetu.
Današnja Turska samo od izvoza Bora zarađuje milijarde dolara godišnje.
Ali ono što vrlo mali broj ljudi zna je o tajnim špijunskim igrama koje su se odigrale za vrijeme Lozanskih pregovora. Prvi koji je doznao o ovim prljavim Britanskim igricama bio je turski diplomata Rauf Orbay, doznao je od samih Britanaca godinama nakon Lozanske konferencije.
Kemal Ataturk i Rauf Orbay
Englezi su još za vrijeme prvog svjetskog rata započeli radove na dešifriranju i praćenju telegrafskih poruka, otvorili su jednu školu za kodiranje i šifriranje, telegraf je u ovo vrijeme bio sistem komunikacije.
Tako su Englezi za vrijeme Lozanskih mirovnih pregovora u Istanbul poslali jednu ekipu koja je bila u mogućnosti da dešifruje sve telegrafske poruke.
Ova ekipa presretala je i dešifrovale poruke između turskog pregovaračkog tima u švicarskom gradu Lozanu i same turske narodne skupštine.
Ovim potezom su Englezi bili uvijek korak ispred Turske jer su znali sve buduće turske poteze i prigovore u pregovorima.
Ciljevi Velike narodne skupštine Turske u ovim pregovorima bili su da zadrži granice iz turske narodnooslobodilačke borbe – Misak-ı Millî , spriječiti stvaranje armenske države na teritoriji Turske, ukinuti ekonomske sankcije kapitulacije, i postigne dogovor sa Grčkom oko zapadne Trakije i otoka u Egejskom moru.
Misak-ı Millî granice Turske
Turska je uspjela spriječiti stvaranje armenske države, ukinute su i ekonomske posljedice kapitulacije iz 1.sv rata koje su godinama bile veliki teret za Tursku.
U Lozanu je riješeno i pitanje manjinskih naroda u Turskoj, preko kojih je Turska uvijek trpila pritiske Zapada, manjinski narodi priznati su kao turski građani.
Ali pravi problemi za Tursku bili su današnji irački grad Mosul i 12 ostrva koje je nemoćno Osmansko carstvo još u prošlosti predalo Italijanima.
Mosul je bio najveći gubitak za Tursku, Irak je u tom periodu bio u rukama Engleza i zbog toga je iračka granica Turske crtana u dogovoru sa Englezima.
Narod Mosula je bio uz Tursku ali je prljavim engleskim igrama ipak ostao u Britanskim rukama.
Teritorija današnjeg Mosula mogla je podmiriti sve turske potrebe za naftom, omogućio bi da današnja Turska bude daleko bogatija država.
Pored otoka i Mosula, Turska je izgubila i suverenost nad Bosforskim moreuzom koji je predat u ruke na upravljanje međunarodnoj komisiji.
Još jedan strateški gubitak za Tursku bio je i Kipar koji je u potpunosti prešao u Britanske ruke.
U Osmansko vrijeme kada su Rusi izvršili invaziju na Osmansko carstvo, sultan Abdulhamid Han sa Englezima je sklopio dogovor oko Kipra.
Ruska vojska stigla je skoro do Istanbula i Abdulhamid da bi pridobio Engleze u ratu protiv Rusa, sa engleskom kraljicom sklopio je ugovor, Englezima je priznato garancijsko pravo nad Kiprom.
U to vrijeme Osmansko carstvo nije bilo u mogućnosti da zaštiti Kipar, svakako bi ga izgubili i da Abdulhamid nije potpisao ovaj ugovor.
Ali sultan Abdulhamid nije tek tako potpisao ovaj ugovor, u ugovoru se nalazio član koji je kasnije omogućio Turskoj ponovo da povrati ovaj strateški važan otok.
Turska Republika Sjeveri Kipar danas
Kada će prestati da važi Lozanski mirovni ugovor?
U Lozanskom mirovnom ugovoru nije naveden nijedan datum važenja ili trajanja ugovora. Pojedini historičari tvrde kako međunarodni ugovori koji nemaju datuma ili vrijeme trajanja, važe stotinu godina ali stručanjaci se ne slažu s tim.
Da li je onda Lozanski ugovor beskonačan? U međunarodnim odnosima mirovni ugovori prestaju važiti onda kada države uđu u novi rat, ili ukoliko ga jedna od strana proglasi nevažećim, što je u prevodu proglas novog rata.
Dok ne izbije neki novi sukob, Lozanski mirovni ugovor će i dalje ostati na snazi.
Ako pažljivo analiziramo današnje događaje u istočnom Mediteranu gdje Grčka sa drugim Zapadnim silama osporava pravo Turske na pravednu raspodjelu energetskih izvora, onda je jasno da je taj rat jako blizu.
Turska je još šezdesetih godina procijenila kako će se svi budući ratovi Turske voditi u istočnom Mediteranu, zbog toga su sredstva uložena u segment odbrane najviše potrošena za tursku mornaricu.
Autor: Tarık BaşTürk
nova-zora.comBudi prvi i podijeli ovo sa prijateljima:
