Dobro, lijepo djelo pred smrt. Da mu Allah ukabuli i uvede u Dzennet. Amin!
“Reci:’Smrt od koje bježite zaista ce vas stici. Zatim cete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet, vraceni biti i On ce vas, o onom što ste radili, obavjestiti.”
Uistinu, smrt je šerbe koje ce svaka duša popiti, a cefini su odjeca koju ce svaki insan obuci. Iako je covjek jedino bice koje je svjesno svoje smrti, Allah, subhanehu ve teala, u Kur’anu na trideset pet mjesta spominje smrt, a u razlicitim imenskim i glagolskim oblicima, umiranje spominje na stotinu šezdeset i pet mjesta. Bez obzira koliko se covjeku smrt ne svidala i ma koliko se on krio i bježao od nje, susret sa smrcu je neizbježan.
U drugom ajetu se kaže: “Gdje god bili, stici ce vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim!” Sintagmu (fi burudžin mušejjede) “u kulama visokim”, poznati komentator Kur’ana iz reda ashaba, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, razumijeva kao “makar bili u utvrdenim dvorcima od celika.” Dakle, nikakve utvrde ne koriste kada nekome smrtni cas nastupi, kao što nisu koristile ni stanovnicima Hidžra, koji su poslanike u laž ugonili i u stijenama kuce klesali kako bi se od prijetece kazne zaštitili.
Vrlo zanimljiv video kruži ovih dana ponovo Internetom.
Slučaj datira iz godine 2006. Tada je Cevat Aksoy (Dževad Aksoj), bivši imam Istanbulske džamije Şehzade, dao slatkiše dvoje male djece prije molitve u petak i odmah nakon toga preminuo.
Stari imam dao je slatkiše djeci i odmah nakon toga preminuo.
Ovakva smrt, odnosno napuštanje ovog svijeta, prema Islamskom predanju smatra se lijepom. Zbog toga što se desila u Božjoj kući, baš na petak, ali i zbog toga što je čovjek pred samu smrt radio jedno lijepo djelo i baš u takvom stanju je napustio ovaj svijet.
crna-hronika
