Policijska Intervencija na Boğaziçi Univerzitetu: Parada Ponosa i Reakcija Državnih Organa

U petak, 20. maja 2022. godine, turska policija je izvela opsežnu akciju na Boğaziçi Univerzitetu u Istanbulu, gdje je uhapsila na desetine studenata koji su pokušali organizovati takozvanu paradu ponosa. Prema izvještajima američkog Washington Post-a, hapšenje je obuhvatilo sve učesnike koji su imali namjeru prisustvovati događaju, uz različita tumačenja broja uhapšenih. Dok neki izvori navode da je uhapšeno pedeset, drugi govore o čak sedamdeset studenata. Ova situacija ponovo je otvorila pitanje slobode okupljanja i prava LGBT osoba u Turskoj, koja već godinama donosi restriktivne mjere prema ovim skupovima.

Prema informacijama portala ahvalnews.com, organizacija svih LGBT događaja, uključujući parade ponosa, zabranjena je u Turskoj još od 2015. godine, kada je prva parada ponosa u Istanbulu doživjela brutalnu policijsku akciju. Ova zabrana ukazuje na značajan otpor prema LGBT zajednici unutar turskog društva i vlasti, koje su često isticale tradicionalne porodične vrijednosti kao osnovu svoje politike. U kontekstu evropskih standarda ljudskih prava, Turska se nalazi na veoma niskom mjestu kada su u pitanju prava LGBT osoba. Naime, godišnji izvještaj ILGA – Međunarodne lezbijske, gej, biseksualne, trans i interseks asocijacije pokazuje da Turska zauzima drugo mjesto, odmah nakon Azerbejdžana, kao najgore mjesto za LGBT prava u Evropi.

Kada govorimo o Boğaziçi Univerzitetu, važno je napomenuti da ovo nije prvi incident koji je izazvao pažnju turske policije. U januaru 2021. godine, policija je takođe reagovala na sličan način, hapšići četiri studenta zbog njihovog kontroverznog umjetničkog djela koje je uvredilo vjerska osjećanja muslimana. Studenti su naslikali Kabu sa simbolima duginih boja, što je izazvalo veliku osudu i reakcije javnosti, te postavilo pitanje granica slobode izražavanja i umjetničkog stvaralaštva u zemlji gdje su vjerska osjećanja duboko ukorijenjena.

Ovaj incident je dodatno zakomplikovao situaciju po pitanju prava LGBT zajednice u Turskoj, jer se često interpretira kao sukob između umjetničkog izražavanja i religijskih uvjerenja. Medijski nadzor nad ovim pitanjima često varira; dok neki analitičari fokusiraju svoju pažnju na slobodu umjetničkog izražavanja, drugi ukazuju na osjećaje mnogih muslimana koji su se osetili uvrijeđenima. U ovoj situaciji, međunarodni mediji, uključujući britanski BBC, često su se fokusirali na aspekt slobode umjetničkog izražavanja, zanemarujući složenost vjerskih i kulturnih osjećanja u Turskoj.

Boğaziçi Univerzitet, poznat po svojim liberalnim stavovima i ranim vezama sa američkim obrazovnim sistemom, često je bio centar studentskih protesta i kontroverzi. Osnovan 1863. godine kao Robert Koledž, ovaj univerzitet je bio prva američka visokoobrazovna institucija izvan Sjedinjenih Američkih Država. Iako je danas integrisan u turski obrazovni sistem i vodi ga turska administracija, univerzitet i dalje održava jake veze sa obrazovnim institucijama u SAD-u, što dodatno komplikuje percepciju ove akademske ustanove u domaćem kontekstu.

Uprkos brojnim izazovima, studenti Boğaziçi Univerziteta nastavljaju da se bore za svoja prava i slobodu izražavanja. Ova situacija ukazuje na šire društvene tenzije u Turskoj, gdje se sukob između tradicionalnih vrijednosti i modernih aspiracija sve više intenzivira. Naime, prava LGBT osoba i sloboda okupljanja postali su simboli šireg borbenog polja između različitih ideoloških struja unutar turskog društva. Ove tenzije su kulminirale nasiljem i represijom, ali su također inspirisale mnoge aktiviste da se bore za promjene kroz različite oblike građanskog otpora.

Uoči dešavanja na Boğaziçi Univerzitetu, važno je napomenuti da se prava LGBT zajednice diljem svijeta suočavaju sa izazovima, ali Turska predstavlja poseban slučaj zbog svoje jedinstvene kulturne i političke pozicije. Napetosti koje proizlaze iz ovih pitanja ne samo da oblikuju akademsku zajednicu, već i širu društvenu dinamiku. Dok se Turska suočava s kritikama međunarodnih organizacija za ljudska prava i pozive na reforme, teškoće kroz koje prolaze LGBT osobe često ostaju nevidljive za širu javnost. Također, potrebno je naglasiti da aktivizam unutar LGBT zajednice u Turskoj nije samo pitanje prava, već i pitanje identiteta, kulture i borbe protiv stigmatizacije.

U ovom kontekstu, važnost solidarnosti i međunarodne podrške za LGBT zajednicu u Turskoj postaje očigledna. Organizacije za ljudska prava i aktivisti iz cijelog svijeta često su pružali podršku svojim kolegama u Turskoj, stavljajući pritisak na vlasti da preispitaju svoje stavove i politike prema LGBT osobama. Takva podrška može pomoći u stvaranju sigurnijeg okruženja za borbu za prava i slobode koje su temelj društva koje poštuje raznolikost i ljudska prava.