U Bosni sam se školovala u nadi da će mi diploma pomoći da nađem posao ali…

Interesantna priča jedne naše sestre !
U Bosni sam se skolovala u nadi da ce mi diploma pomoci da nadjem posao, da zaradim, pomognem roditeljima, sebi i drugima, ali nakon skolovanja gdje god sam predala molbu za posao kao sto je poznato u Bosni nazalost nisu me primili jer nisam imala jaku “vezu” ili da moji roditelji dignu kredit da bi platili puno novca da me prime da radim.
Nakon dugog bezuspjesnog trazenja tuga me i gorcina natjerala da upadnem u grijehe, izlasci sa drustvom i ispijanje alkohola “da bi mi kao bilo lakse”, nisam klanjala ni postila, bila sam ljuta na drzavu i sve oko sebe. Odjednom ukazala mi se prilika da idem u Njemacku da radim sto sam i prihvatila, dosla sam u Njemacku, prvi dan kad sam upoznala vlasnicu firme koja je krscanka, ona me odvela u grad do mjesta gdje je Dzamija i rekla evo s obzirom da si tek dosla i grad ti je nepoznat, da znas gdje se nalazi dzamija i da mozes da se molis.
Mene je to ugodno iznenadilo da jedna Krscanka koja u sklopu firme svoje ima i crkvenu kapelu za molitvu, jako je i bogata i odvojila vrijeme da meni pokaze gdje je dzamija, zatim me odvela u restoran da jedemo i naredila konobarima da mi donesu hranu bez svinjetine plus mi dala nesto novca da imam za pocetak za dobrodoslicu, dok sam sa druge strane u Bosni dozivjela sve suprotno od Bosnjaka, muslimana.
Pocela sam raditi i vremenom upoznam svog sadasnjeg muža isto iz Bosne koji je hvala Allahu u vjeri, on me prihvatio takvu kakva jesam “grjesnu” i onda me svaki dan malo pomalo svojim rjecima i djelima vodio prema Uzvisenom Allahu. Gledala sam ga kako kad izadjemo vani na kafu, on pogleda na sat i kaze moram stici na Namaz, ostavlja sve i trceci ode da uzme abdest i klanja, ako nam dodju gosti, on ostavi goste i ode klanjati, ja ako radim prvu smjenu, on me zamoli da ga probudim na sabah namaz prije neg odem na posao, ako on slucajno nebi cuo njegov alarm za sabah namaz, posti cjeli ramazan iako se umori na poslu posti sav nasmijan bez da je ikad rekao da je umoran od posla ili od gladi.
Gledajuci tako njega postidila sam se same sebe, obuzeo me osjecaj kajanja, pokajala sam se uzvisenom Allahu i pocela i ja klanjati, postiti, svaki dan sve vise i vise se posvecivati vjeri, moj Muz je imao mnogo strpljenja za mene, pricao je o vjeri, grijesima, Allahu, nasem Poslaniku . Sad hvala Allahu oboje smo u vjeri , nekad se pitam sa cime sam to zasluzila da mi Allah posalje njega koji je lijep, obrazovan, vjernik, radnik, mogao je da bira koju zeli i bas on da ne odustane od mene grjesne i da me okrene putem koji vodi ka Allahu, ali uzviseni Allah najbolje zna i hvala mu sto mi poslao takvog muza i preko njega me uputio sebi prenosi Elvedin Pezić