Mu’az ibn Džebel, radijallahu anha, prenosi da je on išao zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallau ‘alejhi ve sellem, u pohod na Tebuk i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je spajao namaze. Zajedno je klanjao podne i ikindiju, a akšam i jaciju, dok je drugi dan odgodio klanjanje namaza izvjesno vrijeme, a potom je izišao i spojio podne i ikindiju. Onda je ušao, a kada je ponovo izašao spojio je akšam i jaciju, a zatim rekao:
„Allahovom voljom sutra ćete stići na izvor Tebuk i nećete mu prići sve do prijepodne (poslije izlaska Sunca), a onaj među vama koji mu se približi, neka ne dira vodu sve dok ja ne dođem.“
Došli smo do njega i dvojica među nama su stigli do izvora prije nas. Bio je uzak izvor vode poput vezice za cipele. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ih je upitao da li su dirali vodu sa izvora. Oni odgovoriše: „Da.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ih je izgrdio i rekao im ono što im je rekao, Allahovom voljom. Ljudi su onda ugrabili svojim dlanovima vodu sa izvora, a i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je također oprao svoje ruke i lice u njemu, a onda to vratio u izvor i tu je lijevala obilna voda sve dok se svi ljudi nisu dovoljno napili.
Tada on reče: „O Mu’aze, ako budeš živio dugo, nadati se da ćeš vidjeti kako su se ova područja pretvorila u vrtove.“ (Bilježi Muslim, Knjiga o vrlinama ashaba, hadis 4229.)svjetlo-dunjaluka.com
