Nikada kao do sad nije postojalo vrijeme u kojem je toliko bilo jeftino žensko tijelo, dostupno na svakom koraku, od ulice do medija. Žensko je nekako počelo živjeti u uvjerenju da je jedini način da bude prihvaćeno, primijećeno i poželjno ako se pokaže svemu i svakome. Pri tome se zapostavljaju druge veoma bitne strane ženstvenosti- stid, skrivenost i lijepa ćud. Ove osobine gotov da više nisu ni bitne, čak ni muškarcima pri izboru supruge, no, tome su najviše opet doprinijele žene i njihova jeftina prezentacija tijela. Nažalost, zato danas imamo toliko kratkotrajnih veza, brakova. Žensko se počinje uzimati „zdravo za gotovo“, kao nešto što je lahko dostupno.
U islamu imamo nešto sasvim drugo. Žena, njeno tijelo, čast i interesi su maksimalno zaštićeni. I dok jedni govore o islamu kao religiji koja je zarobila ženu, oduzela joj njenu slobodu- prava slika islama i njegovog odnosa prema ženi je sasvim drugačija. Svojom skrivenošću žena ne postaje zarobljena, naprotiv ona dobiva slobodu kakvu joj ništa drugo ne može ponuditi. S jedne strane, u kući zaštićena zidovima od svega što joj ne dolikuje, a sposobna da bude u najljepšem izdanju za svoga muža, s druge strane, izlaskom iz kuće žena odjene novu zaštitu koja je čuva od svega onog što nije dobro za nju- od pohotnih pogleda mladića, tuđih muževa i staraca, do toga da joj hidžab daje posebnu ljepotu. Jer sve što je skriveno, ono je posebno. Makar i ne bilo toliko lijepo, ono nije na „izvolite“, te svakome ko je vidi poručuje- POŠTUJ ME.
Mnoge mlade djevojke i žene dolaze u dilemu sa pitanjem: ZAŠTO BIH JA NOSILA HIDŽAB?
A odgovora na ovo pitanje je mnogo.
DA BI ISPUNILA JEDNU OD ALLAHOVIH NAREDBI, onu koju je on u Kur’anu propisao:
„A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (sura An-Nur 31)
DA BI SLIJEDILA SUNNET PRVIH GENERACIJA MUSLIMANKI.
DA BI BILA SKRIVENA POPUT BISERA U ŠKOLJKI.
DA BI POKAZALA DRUGIMA DA CIJENIŠ SVOJE TIJELO, da nisi dostupna svakome i da te ne može gledati svako onda kada poželi.
DA BI DOBILA NEOGRANIČENU SLOBODU, jer iako ti se ovo možda čini čudno nisi ni svjesna koliku slobodu dobiješ onda kada odjeneš hidžab. Imaš osjećaj kao da si kod kuće, zaštićena.
DA BI SE SAČUVALA OD GRIJEHA, jer možda ćeš poželjeti da uradiš neki grijeh, ali ćeš se sjetiti pa ja nosim HIDŽAB, to nije za mene. Ne mogu to uraditi jer ću osramotiti islam.
DA BI BILA PONOS ISLAMA- jer tvoj hidžab je bajrak koji nosiš. On te određuje gdje god da si- to je tvoj džihad.
DA BI BILA UZOR DRUGIMA, jer blago tebi ako se neka sestra u tebe ugleda, zbog tvog hidžaba i lijepog ahlaka.
I još mnogo razloga je zašto bi hidžab nosila. Za njega se borila, sa njim živjela. A jednom, kada se srodiš sa hidžabom- nikada više nećeš moći bez njega. Jer, on će postati dio tebe a ti dio njega.
Molim Allaha dž.š. da osnaži svaku sestru koja želi nositi hidžab. Amin.
HALIMA LJ. n-um
