Čovjeka duša zaboli kad pročita veliki broj pitanja koja nam šalju žene/djevojke u kojima navode da ih njihove muževi/mladići fizički zlostavljaju, a one ipak nastavljaju da žive s njima odobravajući time nasilje tih manijaka. Čak se dešava da i ne stupe u brak a da to zlostavljanje počne, u što se možete uvjeriti kad pročitate jedan dio pitanja koje smo dobili: “Imam devetnaest godina i već četiri godine u vezi sam sa momkom… U početku naše veze sve je bilo super, sve do zadnjih godinu dana kada me je počeo tući, fizički i psihički maltretirati. Nemam kome da se obratim za pomoć, jednostavno sam bespomoćna. On me prati u svaku stopu, nema dana ni noći a da nisam legla uplakana od bola i tuge što mi se stvara…Nekoliko puta pokušavala sam da raskinem vezu, ali nisam uspjela, jer uvijek prevlada osjećaj ljubavi prema njemu. Allah dragi najbolje zna koliko ga volim, dala bih mu i svoj život, iako je takav.”
Subhanallah, kako čovjek da shvati ovakvo nešto!? On je fizički zlostavlja, a ona zbog “ljubavi” prema njemu ne može da prekine tu vezu? Pa zar su te tvoji roditelji rodili i uložili trud i vrijeme u tvoj odgoj da bi neki bolesnik nad tobom liječio svoje komplekse i svoje frustacije? Kad sad već dobrovoljno pristaješ i prelaziš preko toga što te tuče, šta će ti tek raditi kad se vjenčate i kad bukvalno postaneš rob tom bolesniku? Zar svjesno pristaješ na takav život – zaista, zar svjesno pristaješ na takvo nešto?
Koliko žena treba da ima loše samopouzdanje i loše mišljenje o sebi da se može naći u toj situaciji da je neko udara, a da ga ona toliko voli pa da ništa ne radi da prekine s tom praksom? Ovdje više ne govorimo samo o ovoj djevojci, već o mnogim ženama koje njihovi “hrabri” muževi redovno udaraju. Takvi bolesnici kada udare ženu prvi put i kad vide slabe reakcije kod žene i kad vide da će im žena to oprostiti, tad, iz svog bezobrazluka, zaključe da su udarili na mehko i onda malo-pomalo nastavljaju sa praksom udaranja.
Te hulje od ljudi spremne su plakati i moliti ženu na koljenima da se vrate kod njih, ako bi one usred nasilja otišle svojim roditeljima, obećavajući im da će se popraviti, a te žene, nadajući se da će se oni promijeniti, opraštaju im, vraćaju se kući, da bi se poslije kratkog vremena sve vratilo na staro. Kakav je mentalni sklop tih žena da toliko mogu voljeti te bolesnike, pa da nastavljaju živjeti s njima pored tolikog zlostavljanja? O kakvoj “ljubavi” vi govorite? Zar te neko voli ko te krvnički udara i ko je spreman da te fizički i psihički zlostavlja, i zar ti možeš voljeti takvu osobu?
_________________
Dobro, ako si već “pristala” da živiš u takvim okolnostima, zašto pristaješ na to da rađaš djecu u takvoj nenormalnoj situaciji? Jesi li ikad razmišljala kakav će život imati ta djeca koja će odrastati u takvoj porodici i gledati to nasilje? Zar misliš da će ta djeca imati bezbrižno i sretno djetinjstvo u takvim okolnostima? Jesi li svjesna da će tvoja djeca imati psihičke trgove i posljedice cijelog svog života od toga što su gledali dok su bili mali i zar misliš da će moći imati normalan život poslije?
*****
Ovaj tekst nije poziv na rušenje brakova, već pokušaj da se ženama (koje su svakako žrtve u ovakvim situacijama) probudi svijest da niko nije vrijedan da vas nemilosrdno udara zbog najmanjih sitnica. Isto tako ovo je poziv djevojkama da dobro otvore oči prilikom udaje i da obrate pažnju na ahlak (ponašanje) budućeg muža i da ne padaju samo na njegov izgled i priču. Nema ljubavi ondje gdje neko nekog fizički/psihički zlostavlja i ako si spremna pristati na to, onda znaj da ti se nešto dobro pobrkalo u glavi.
Mnogo puta do sada pisali smo o obavezama muža prema ženi i obrnuto, pa želimo napomenuti da žene ne treba da traže nešto preko onog što im je Uzvišeni dozvolio i da treba da budu poslušne i pokorne svojim muževima u hajru, međutim, kada se muževi toliko osile da počnu sa zlostavljanjem i prelaženjem preko granica koje im vjera nalaže, onda je, možda, vrijeme da se počne razmišljati da li treba nastaviti s tim ljudima dalje živjeti skupa – u tom slučaju najbolje je kontaktirati nekog od učenih ljudi i tražiti savjet.
N-UM
