Zašto izostaju teže riječi na račun Dodika ovih dana?

Zašto izostaju teže riječi na račun Dodika ovih dana?
Zato što ih on, sada kada je ostao usamljen, priželjkuje.
Opozicija ovaj put ne želi da učestvuje u njegovoj avanturi, valjda znaju gdje bi ta avantura mogla odvesti.
Poslušnost mu otkazuju čak i njegovi kadrovi.
Ono što je najavio Milorad Dodik, a harmonika je manje bitna i time je najviše rekao sam o sebi, nije ništa do pokušaj državnog udara.
Sama najava dovoljna je prema našem zakonodavstvu da ga se sankcioniše – nažalost, pravosuđe je nakon mandata Dodikovog savjetnika na čelu VSTV-a okupirano, ali i tamo se dešavaju neki pozitivni pomaci, što povećava nervozu.
Ukoliko zaista krene tim putem kako je najavio, ozbiljne sankcije, kako krivične, tako i političke, bit će neizbježne!
Spominje izvorni Ustav, ali ne spominje član koji propisuje dodatne nadležnosti, o čemu ću posebno pisati.
Slažem se da ne treba podizati tenzije, ali ipak smatram kako ipak stalno treba upozoravati i ponavljati neke činjenice:
Entitet Rs nema kontinuitet teritorije, dijeli ga Brčko distrikt u kojem je angažman međunarodne zajednice i njihovih oružanih snaga jači nego bilo gdje u Bosni i Hercegovini.
Također, tamo je gradonačelnik iz SDA, što govori u prilog sastavu stanovništva samog Brčko distrikta.
Odmah tu pored Brčko distrikta je i Posavski kanton, a u kojem Bošnjaci i Hrvati imaju odlične odnose, ali i Tuzlanski kanton koji je najmnogoljudniji kanton u FBIH.
Zapadni Rs – Prijedor – Banja Luka – Doboj, nešto je naseljeniji i privredno snažniji, ali činjenica je da se nalazi između Federacije i Republike Hrvatske u kojoj više nema “Republike Srpske Krajine” – kao što je bilo 1991. – 1995.
To je danas prostor NATO-a i Europske unije. Dakle, zapadni Rs je doslovno enklava.
Geopolitički, kada je velikosrpski ugao gledanja u pitanju, Istočni Rs je u nešto povoljnijem položaju radi Srbije u pozadini.
Međutim, na tom prostoru, od Trebinja do Bijeljine, ako izuzmemo Lukavicu koja je de facto Sarajevo, ne živi mnogo stanovništva, a svakim danom ih je sve manje i manje.
Putevi i komunikacije, kao i privreda ukupno, na katastrofalnom su nivou u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Dakle, entitet Rs je, kao i sam Dodik, ništa drugo do tigar od papira!
Tigar od papira koji je crna rupa u Europi kada su u pitanju ljudska prava, aparthejd, slavljenje ratnih zločinaca i negiranje genocida.
To treba da znaju i oni koji eventualno podržavaju Dodika, ali i oni koji vole ovu Državu!
Srebrenica, Prijedor, Foča, Višegrad i druga mjesta genocida i teških ratnih zločina, nikada neće biti ništa do Bosna i Hercegovina.
Kada to nije moglo tada, neće moći više nikada, a to garantuju svi ljudi koje vole ovu državu i koji sebi više nikada neće dozvoliti da ih se dočeka nespremnim.
To garantuju institucije države Bosne i Hercegovine, koje su danas, uprkos svemu, jače nego ikada, što je jedan od razloga Dodikove nervoze.
To garantuju presuđe međunarodnih stalnih i krivičnih sudova – nakon kojih svijet ne može biti nijem na bilo kakav pokušaj napada na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
To garantuju mezari i grobovi šehida i poginulih boraca – koji su krvlju svojom ojačali temelje Bosne i Hercegovine.
To garantuje naša dijaspora, koja, iako je otjerana iz svoje Domovine nije zaboravila na nju – a mnogi od njih su danas uspješni političari u državama zapadne Europe.
I u konačnici, zlu ne trebalo, to garantuje naša namjenska industrija koja je danas jača nego ikada, a uskoro će napraviti značajan iskorak koji će zasigurno dodatno promijeniti odnose snaga, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu, ali o tom po tom.
Uprkos svemu, želim da vjerujem da u entitetu Rs danas živi dovoljan broj ljudi koji su shvatili da su prevareni prvo od Miloševića i Karadžića – ratnog zločinca, a onda i od političkih elita koje su od tog lijepog dijela Bosne i Hercegovine napravili najsiromašniji i najrigidniji prostor u Europi.
Svakako, vjerujem, ali i znam, da u Bosni i Hercegovini, uprkos svom sistemskom širenju defetizma i uprkos specijalnom ratu koji traje 25 godina, živi dovoljan broj ljudi koji ni za koju cijenu neće dati niti jedan jedini pedalj Bosne i Hercegovine piše Haris Zahiragić