Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Spominje se da su se muž i žena dogovorili da ne otvaraju vrata ni jednom gostu koji im dođe i pokuca na vrata, bez obzira o kome se radilo. Nakon izvjesnog vremena na vrata njihove kuće pokucali su muževi roditelji. Muž i žena su se samo pogledali, ali ni jedno ni drugo nisu ustali da otvore vrata, jer nisu željeli prekršiti dogovor. Nije prošlo puno vremena, a na vrata su pokucali ženini roditelji. Muž je pogledao svoju ženu i u njezinim očima je vidio suze, a onda je ona rekla: ”Allaha mi, ja ne mogu izdržati a da ne otvorim vrata svojim roditeljima.” Muž je šutio i ništa nije odgovorio. A onda je njegova supruga ustala i otvorila vrata.
Godine su prolazile i oni su živjeli u sretnom braku. Allah im je podario četiri sina, a zatim su dobili i peto dijete, ali ovaj put su dobili kćer. Otac se mnogo obradovao rođenju ženskog djeteta, pa je priredio veliku gozbu. Ljudi su se čudili njegovom postupku i govorili su mu: ”Šta je razlog tolike radosti zbog rođenja kćerke, nisi se toliko radovao kad su ti se sinovi rađali?”, a on im je odgovorio: ”Nadam se da je to onâ što će mi otvoriti vrata prenosi svjetlo-dunjaluka
