Berina Čorić iz Zenice glas je dječaka koji ima oštećenje sluha, a zahvaljujući Berini koja je njegov asistent u nastavi, on pohađa redovni obrazovni proces sa svojim vršnjacima. Berina je njegov heroj svakog dana u godini, ne samo na današnji dan.
Znakovni jezik njena je velika ljubav od prvog dana, a posljednjih šest godina, dala je veliki doprinos društvu i obrazovanju dijeleći svoju ljubav s drugima. Svakog dana pomaže svojim roditeljima također koji imaju oštećenje sluha, ali i učeniku u nastavi i drugim osobama. O tome koliko je to doprinijelo njenoj zajednici pričaju već danas rezultati njenog rada.
“Trenutno sam asistent za samo jednog gluhog učenika i moram priznati da naš odnos jeste puno više od same škole. Obzirom da sam ja odrasla sa gluhim roditeljima, imam razumijevanja prema njegovom načinu života, prema svijetu tišine. Trudim se da mu pomognem, da bude samostalan, da nauči ono što će mu koristiti i olakšati u životu, da nauči komunicirati sa čujućim svijetom i da ga njegova invalidnost ne čini manje vrijednim”, govori Čorić te dodaje da mu u tome mnogo pomažu i prijatelji iz razreda:
“U tome mu puno pomažu i prijatelji iz razreda koji se svakodnevno trude pokazati mu ljubav i razumijevanje. Povezani smo zaista mnogo, on u meni vidi veliki oslonac, a ja u njemu nadu, pozitivu i jednu veliku sreću. Nadam se da će sva gluha djeca imati priliku za svog asistenta, da se ne moraju odvajati od drugih jer njihova invalidnost ne umanjuje njihovu inteligenciju i sposobnost.”
Njen doprinos društvu je nemjerljiv, posebno u očima dječaka kojem svakodnevno pomaže, ali i u očima onih koje je podučavala znakovnom jeziku. Često, kako kaže, i sebe više pronalazi u svijetu tišine gdje se osjeća mirnije i sigurnije.
“Zato sam uvijek okružena gluhim osobama, kako poslovno tako i privatno. Obaveza mi nije pomoći nekome, to je moja dobra volja, to je ono što mene ispunjava, čini sretnom i zadovoljnom. Gluhe osobe u našem gradu znaju da mogu uvijek računati na mene u svakom segmentu zivota. Da ljudi koji čuju znaju koliko su gluhim osobama ruke svakodnevno vezane zbog svog inavliditeta, više bi cijenili i zahvalniji bili na onome što imaju”, dodaje naša sagovornica.
Ona je i bez Međunarodnog dana žena radost svom učeniku, onima kojima pomaže, ali i prijateljima i poznanicima koji u njoj vide istinskog heroja.
“Kako sam ja radost za svog učenika, tako je i on za mene jedna velika radost i sreća. Zahvalna sam dragom Bogu na svemu, što mogu uopće da svojim znanjem nekome pomognem i olakšam. Život mi je dao gluhe roditelje, a samim time i veliki poklon, a to je da znam, živim i volim znakovni jezik”, izjavila je Čorić u razgovoru za Klix.ba.
Na kraju razgovora je kazala da je predivna činjenica da postoji praznik posvećen ženama jer njihova uloga u životu treba biti vidljiva, poštovana i cijenjena tokom cijele godine.
“‘Muškarci su hrabri pred smrću, a žene pred životom, muškarci pred drugim muškarcem, a žene pred cijelom sudbinom.’ Svim ženama želim sretan 8. mart, da se osjećaju uvijek posebno, nasmijano i sretno kao na današnji dan.”, zaključila je Čorić.
crna-hronika
