Pitanje:
Ja sam žena muslimanka iz Bugarske. Živjeli smo pod komunističkom vlasti i nismo znali ništa o islamu; štoviše mnogi ibadeti su bili zabranjeni. Nisam znala ništa o islamu dok nisam napunila dvadeset godina, nakon toga počela sam se pridržavati Allahovih zakona.
Moje pitanje je: Da li ja moram nadoknaditi namaz i post za taj period?
Odgovor:
Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Hvala Allahu koji vas je spasio nepravedne i tiranske komunističke vlasti nakon što je tlačila muslimane više od četrdeset godina, u tom periodu su mnoge džamije uništene a neke pretvorene u muzeje, uništavali su muslimanske škole i ustrajavali da promijene muslimanska imena i da izbrišu muslimanski indentitet.
“Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” [Et-Tevbe 9:32]
Komunistička vlast, kao i njihova tiranija i nepravda, završena je 1989 godine, na veliku radost muslimana, koji su se vratili svojim starim džamijama, koje su obnovili i renovirali. Vratili su se podučavanju djece Kur’anu i hidžab žene muslimanke se opet pojavio u javnosti. Molimo Allaha da vrati muslimane njihovoj vjeri na najbolji način i da ih pomogne i da im da pobjedu, i da pobjedi njihove neprijatelje.
Drugo:
Generacija muslimana je odrasla u Bugarskoj pod nepravdom komunističke vlade i nisu znali o islamu ništa osim da su muslimani. Komunistički režim zabranio je izučavanje islama, čak je zabranio i uvoženje mushafa i drugih islamskih knjiga u državu.
Oni koji nisu znali ništa o propisima islama i islamskom obredoslovlju i o drugim dužnostima nisu obavezni da ih nadoknade. Ako musliman nije bio u stanju da stekne islamsko znanje ili ako šerijat nije došao do njega, on nije obavezan time, jer Allah kaže u prijevodu značenja ajeta:
” Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” [El-Bekare 2:286]
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te’ala, je rekao:
“Nema razilaženja kod učenjaka da ako je osoba živjela u daru-l-kufr (nevjernička, nemuslimanska zemlja), vjerovao je ali nije se mogao iseliti (u zemlju muslimana), da nije obavezan da praktikuje islamske obrede i zakone koje nije u mogućnosti da uradi; nego je obavezan da urado ono što je u stanju. Ovo se odnosi i na stvari čiji propis nije poznavao. Ako nije znao da je namaz za njega bio obavezan i nije klanjao neko vrijeme, ne mora naklanjati te namaze prema ispravnijem mišljenju od dva mišljenja kod islamskih učenjaka. Ovo je mišljenje Ebu Hanife i Zahirija, i to je jedno od dva mišljenja u mezhebu imama Ahmeda.
Isto se odnosi na druge obaveze kao što je post mjeseca ramazana, davanje zekata, i tako dalje.
Ako nije znao da je alkohol zabranjen i pio ga je, ona se na njemu ne treba izvršiti šerijatska kazna, prema jednoglasnom mišljenju muslimana. Jedino razilaženje je po pitanju da li treba naklanjati namaze.
Osnova svega ovoga jeste: Da li je neko obavezan da radi nešto što nije znao ili obaveza se odnosi na njega tek nakon što sazna?
Ispravno mišljenje po ovom pitanju jeste da obaveza postupanja po nekom propisu otpada ako nema mogućnosti da stekne znanje o tom propisu, i ne treba ništa nadoknaditi ako nije znao da je to obaveza. Prenešeno je u sahihu da su neki ashabi jeli u ramazanu sve dok nisi mogli razlikovati između bijele i crne niti, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije im naredio da naposte te dane. Neki od njih su bili u stanju dženabeta (stanje nečistoće nakon seksulanog odnosa ili izbacivanja sjemena iz polnog organa nakon čega je obavezno kupanje) neko vrijeme i tada su klanjali; nisu znali da je dozvoljeno klanjati sa tejemumom – kao što se desilo Ebu Zerru, Omeru Ibn Hattabu i ‘Ammaru. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije im naredio da naklanjaju te namaze.
Nema sumnje da su neki muslimani u Mekki ili u pustinji nastavili klanjati okrenuti prema Jerusalemu dok nije došla vijest do njih da je taj smijer derogiran (i smjer je promijenjen prema Ka’abi), a njima nije rečeno da ponove te namaze. I postoji mnogo ovakvih primjera. U ovome se vidi princip ranijih generacija i većine onih poslije njih, a to je da Allah ne opterećava osobu preko njegovih mogućnosti. Stvari su obavezne samo onda kada ih može izvršiti, a kazna se primjenjuje samo kada neko ne uradi nešto što je obavezno ili uradi nešto što je zabranjeno, nakon što je uspostavljen dokaz na tu osobu.”
Medžmu’u-l-Fetava, 19/225.
Na osonovu ovoga, nisi obavezna da nadoknadiš bilo koji ibadet za koji nisi znala da je obavezan.
Savjetujemo ti da se skoncentrišeš na izučavanje islamskih propisa i shvatanja vjere; puno se potrudi da naučuš islam i da ga slijediš, i tome poduči sljedeću generaciju muslimana, da bi se mogli suočiti sa izazovima sa kojim se suočavaju svi muslimani, posebno u tvojoj državi.
Molimo Allaha da sačuva islam i muslimane.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/97501
