Oduzimanje književne nagrade Radovanu Karadžiću: Moralna odgovornost ili politička igra?
U nedjelju, 2. oktobra 2025. godine, Skupština opštine Bijelo Polje u Crnoj Gori donijela je važnu odluku koja je izazvala brojne reakcije u javnosti. Kao rezultat inicijative vladajuće Bošnjačke stranke (BS), Radovanu Karadžiću, ratnom zločincu osuđenom za genocid, oduzeta je književna nagrada “Risto Ratković”. Ova odluka nije samo pravno pitanje, već i moralno i političko pitanje koje duboko prožima historiju ovog regiona, istovremeno odražavajući sukobe, traume i postratne dileme koje su oblikovale savremeno društvo.
Karadžić je ovu nagradu dobio 1993. godine, u vrijeme kada je započela brutalna agresija na Bosnu i Hercegovinu. Njegovo ime se dovodi u vezu s brojnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici, za koji je 2019. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Haškim tribunalom. Odbornici vladajuće koalicije u Bijelom Polju su, nakon višesatne rasprave, odlučili da je vrijeme da se javno distanciraju od ovog lika, koji je simbol političke represije i nasilja prema Bošnjacima. Ovaj čin predstavlja važan korak u priznavanju odgovornosti za prošlost i istovremeno je i pokret za izgradnju budućnosti koja se temelji na pravdi i pomirenju.
Politički kontekst i značaj odluke
Odluka o oduzimanju nagrade dolazi u kontekstu šireg društvenog i političkog preispitivanja prošlosti Crne Gore. Odbornik BS-a, Amer Smailović, naglasio je da oduzimanje nagrade predstavlja čin moralne odgovornosti i priliku da se konačno distanciraju od ideologije koja je dovela do stradanja hiljada nevinih ljudi. Sve to se odvija u vremenu kada se društvo suočava sa pitanjima identiteta, nacionalizma i pravde, što dodatno naglašava kompleksnost ovakvih odluka. Smailović je istakao da nagrada nije dodijeljena zbog književnog stvaralaštva, već iz političkih razloga, što je dodatno skrenulo pažnju na problem politizacije kulturnih nagrada.
Ovaj korak nije prošao neopaženo, jer su se mnogi prisjetili i Marko Vešovića, jednog od najznačajnijih pjesnika u Bosni i Crnoj Gori, koji je 2006. godine odbio primiti istu nagradu zbog Karadžićevog imena na listi laureata. Ovaj gest je postao simbol otpora protiv politizacije kulturnih priznanja i ukazao na to koliko je važno da umjetnost ostane izvan sferi političkih manipulacija. Vešović je time poslao jasnu poruku o važnosti etičkih principa u svijetu književnosti, ukazujući na to da umjetnost treba biti sredstvo za izgradnju mira, a ne oružje u političkim borbama.
Reakcije javnosti i institucionalne promjene
Inicijativa o oduzimanju nagrade naišla je na široku podršku u javnosti, s obzirom na to da se mnogi građani i organizacije bore za pravdu i priznanje žrtava. Odluci Skupštine prethodila je i odluka Savjeta Javne ustanove “Večeri Ratkovićeve poezije”, koji je, po inicijativi NVO sektora, izbrisao Karadžićevo ime sa spiska dobitnika. Ovi potezi ukazuju na promjene u svijesti i kolektivnom pamćenju ovog društva, koje se polako budi iz postratnog sna i počinje preispitivati svoje stavove prema prošlosti.
Podrška ovoj inicijativi dolazi ne samo iz Crne Gore, već i iz susjednih zemalja, gdje se suočavanje s ratnom prošlošću i zločinima iz devedesetih godina 20. stoljeća sve više prepoznaje kao nužnost. Na primjer, u Hrvatskoj i Srbiji, slične inicijative postaju sve prisutnije, što ukazuje na širi trend u regionu koji se bori s nasljeđem rata. Ova odluka se smatra simboličnim činom suočavanja s prošlošću i korakom ka izgradnji društva koje poštuje ljudska prava i dostojanstvo svih građana. U tom smislu, oduzimanje nagrade postaje poruka da se zločini ne mogu zaboraviti, te da se moraju prepoznati i osuditi kako bi se izgradila budućnost bez mržnje.
Budućnost književnih nagrada i kulturnih priznanja
Oduzimanje književne nagrade Radovanu Karadžiću otvara pitanje budućnosti književnih nagrada u regionu. Kako bi se osiguralo da nagrade ostanu simboli umjetničkog stvaralaštva, važno je razviti jasnije kriterije koji će spriječiti politizaciju kulturnih priznanja. Kulturne nagrade trebaju odražavati stvaralaštvo, humanizam i etičke vrijednosti, a ne koristiti se kao oružje u političkim borbama. Primjerice, nagrade poput Nobelove nagrade za književnost služe kao uzor, s obzirom da nagrađuju umjetnost koja se bori za istinu, pravdu i ljudska prava.
U konačnici, odluka Skupštine opštine Bijelo Polje predstavlja više od samo administrativnog koraka; to je važan signal da društvo prepoznaje svoje greške iz prošlosti i aktivno radi na izgradnji bolje i pravednije budućnosti. Ova odluka može biti inspiracija za slične akcije u drugim opštinama i zemljama, pokrećući proces samorefleksije i odgovornosti. U tom smislu, važno je nastaviti dijalog o ovim pitanjima i omogućiti stvaranje prostora za umjetnike i književnike koji svojim radom doprinose izgradnji mira i pomirenja.
