BiH uputila snažan apel Ujedinjenim nacijama zbog institucionalnog veličanja Ratka Mladića u Srbiji
Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, djelujući preko Stalne misije BiH pri Ujedinjenim narodima, uputilo je pismo svim državama članicama UN-a s ciljem da skrene pažnju na, kako je navedeno, duboko uznemirujuće i politički opasne događaje u Srbiji.
U fokusu tog obraćanja nalazi se institucionalno veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, što je u Sarajevu ocijenjeno kao čin koji ne vrijeđa samo žrtve i preživjele, nego i same temelje međunarodnog prava i poruke da su genocid i masovni zločini neprihvatljivi u savremenom svijetu.
Šef bh. diplomatije Elmedin Konaković, prema sadržaju pisma, upozorio je da se ne radi o izolovanom incidentu, nego o obrascu ponašanja koji uključuje državne resurse, javne institucije, vojne strukture i visoke zvaničnike. Upravo zato je, kako je poručeno, potreban jasan, javni i dosljedan odgovor svih članica Ujedinjenih nacija.
Pismo je postavljeno ne samo kao diplomatska nota, već i kao pokušaj da se međunarodna zajednica podsjeti da je negiranje, relativizacija i slavljenje ratnih zločina opasnost koja može proizvesti nove podjele i dodatno produbiti traume nastale tokom ratova devedesetih godina.
Tri zahtjeva koja je BiH uputila državama članicama UN-a
U dopisu je navedeno nekoliko konkretnih koraka koje bi države članice UN-a, prema stavu Bosne i Hercegovine, trebale preduzeti. Prvi je javna osuda službenog i institucionalnog veličanja Ratka Mladića, uključujući korištenje državnih resursa, vojnih struktura i počasnih protokola. Posebno je problematizirano prikazivanje njegovog lika uz poruku „Pravac Potočari“, što je Sarajevo ocijenilo kao direktno pozivanje na genocidno nasilje i kao opasnu simboličku poruku koja može djelovati kao prijetnja ponavljanjem zločina.
Drugi zahtjev odnosi se na uvođenje ciljanih sankcija i drugih restriktivnih mjera protiv javnih zvaničnika i svih drugih osoba koje organiziraju, olakšavaju ili javno promiču institucionalno veličanje pojedinaca pravosnažno osuđenih za genocid i druge teške međunarodne zločine. Ovaj dio pisma posebno naglašava da međunarodna zajednica ne smije ostati na nivou moralne osude, nego da mora razmotriti i konkretne pravne i političke mehanizme koji bi spriječili daljnje normaliziranje takvog ponašanja.
Treći zahtjev je potvrda konačnosti i autoriteta presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove i Međunarodnog suda pravde u vezi sa genocidom u Srebrenici. Bosna i Hercegovina traži da se odbaci svaki pokušaj poricanja, revizije, relativizacije ili političke reinterpretacije činjenica koje su već utvrđene sudskim presudama.
U diplomatskom jeziku, ovdje se zapravo brani integritet međunarodnog pravosuđa i poručuje da sudske činjenice ne mogu biti predmet političkog pregovaranja.
Kontroverzan način prijema posmrtnih ostataka i sahrane u Beogradu
Konaković je u svom obraćanju posebno istakao način na koji su organizovani povratak posmrtnih ostataka Ratka Mladića i njegova sahrana u Beogradu. Prema navodima iz pisma, posmrtni ostaci bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, vraćeni su u Srbiju avionom Vlade Srbije.
Taj detalj je, u političkom i simboličkom smislu, posebno osjetljiv jer pokazuje uključenost državnog aparata u događaj koji bi u demokratskim društvima trebao biti tretiran s maksimalnom distancom i poštovanjem prema žrtvama.
Prema Konakovićevim navodima, kovčeg je bio prekriven zastavom Srbije, a nosili su ga pripadnici Vojske Srbije. Dodatnu težinu cijelom slučaju daju informacije da je komemoracija održana u Domu Vojske Srbije, dok je sahrana u Beogradu obavljena uz vojne počasti i počasnu paljbu.
U međunarodnim odnosima ovakvi rituali imaju snažan politički naboj, jer se njima šalje poruka o tome koga država smatra dostojnim javnog priznanja i kakvu vrstu historijskog narativa želi promovirati.
Uloga visokih zvaničnika Srbije i prisustvo predstavnika iz RS-a
U pismu su navedeni i visoki zvaničnici Srbije koji su prisustvovali komemorativnim aktivnostima, među njima ministar odbrane Bratislav Gašić, ministar pravde Nenad Vujić, ministar kulture Nikola Selaković i ministar bez portfelja Nenad Popović. Prema stavu Ministarstva vanjskih poslova BiH, prisustvo ovakvog političkog i institucionalnog vrha dodatno potvrđuje da se ne radi o privatnom činu žalovanja, nego o događaju koji je dobio državni karakter.
Posebno je naglašeno i prisustvo zvaničnika iz bh. entiteta Republika Srpska, uključujući predsjednika i premijera RS-a te člana Predsjedništva BiH iz RS-a. Time se, kako se ocjenjuje u Sarajevu, cijeli događaj širi preko granica Srbije i dobija regionalnu dimenziju, jer pokazuje vezu između institucija Srbije i političkih struktura u Bosni i Hercegovini koje i dalje koriste ratne simbole i zločinačku retoriku kao dio savremenog političkog djelovanja.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije bio prisutan na sahrani, ali je, prema navodima iz pisma, javno branio postupke državnih institucija u vezi s povratkom i ukopom Mladića te odbacio međunarodne kritike. Upravo ta okolnost dodatno komplikuje diplomatski kontekst jer ukazuje na razliku između formalnog neprisustva i političke podrške događaju koji je izazvao ozbiljne reakcije u regionu i šire.
Povezivanje s presudama međunarodnih sudova i istorijskim činjenicama
U pismu je podsjećeno da je Ratka Mladića osudio Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju, sud osnovan od strane Vijeća sigurnosti UN-a, te da su te presude potvrđene pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove.
Konaković je naglasio da međunarodna zajednica ne može imati različite standarde za osuđene ratne zločince, naročito ne kada su u pitanju ljudi koji su proglašeni odgovornima za najteže zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
On je također podsjetio na presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, prema kojoj je Srbija prekršila obavezu iz Konvencije o genocidu da spriječi genocid u Srebrenici, kao i obavezu da Mladića izruči Haagu. Ta činjenica daje dodatnu težinu današnjim sporovima, jer se ista država koja je prema sudu propustila da spriječi genocid sada dovodi u vezu s ceremonijalnim odavanjem počasti osobi koja je za taj genocid osuđena.
U tom paradoksu, kako se navodi u pismu, vidi se koliko su simboli i državne procedure važni za razumijevanje političke odgovornosti.
Zašto Bosna i Hercegovina insistira na međunarodnoj reakciji
Konaković je podsjetio i na Rezoluciju Generalne skupštine UN-a A/RES/78/282 od 23. maja 2024. godine, kojom je ustanovljen Međunarodni dan promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine. Ta rezolucija, kako je naveo, osuđuje postupke kojima se veličaju osobe pravosnažno osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
Zbog toga su postupci institucija Srbije nakon smrti Mladića, prema stavu Bosne i Hercegovine, u direktnoj suprotnosti s duhom i slovom međunarodnog dokumenta usvojenog u Generalnoj skupštini UN-a.
Ministar je pritom naglasio da se njegov stav ne može tumačiti kao kolektivna osuda srpskog naroda. Međunarodna krivična odgovornost je, kako je podsjetio, individualna, a Bosna i Hercegovina svoju zabrinutost usmjerava prema političkim vlastima i javnim institucijama koje veličaju osuđenog počinioca, ponižavaju žrtve i stvaraju ambijent u kojem pomirenje postaje sve teže. Ova razlika je važna jer sprječava zloupotrebu osjetljive teme i jasno odvaja narod od odgovornosti političkih elita.
Na kraju, Konaković je poručio da šutnja pred ovakvim pojavama nije neutralna, nego može postati saučesništvo u normalizaciji zločinačke simbolike. Prema njegovom upozorenju, kada država svojim institucijama, zastavama, vojskom i zvaničnicima učestvuje u veličanju osobe osuđene za genocid, tada se ne napada samo sjećanje žrtava nego i cijeli sistem međunarodnog prava.
Zato je poruka iz Sarajeva upućena članicama UN-a mnogo više od diplomatske žalbe: to je zahtjev da se princip „nikada više“ primijeni bez izuzetaka, dosljedno i jednako prema svima.
