Yousef Abu Hatab: Grobar na ivici ljudske izdržljivosti u Gazzi
U srcu Pojasa Gaze, Yousef Abu Hatab (65) suočava se s nezamislivim stradanjima i tragedijama koje su rezultat besomučnih izraelskih vojnog operacija. Već više od dvije godine, Abu Hatab obavlja težak i neprekidan posao sahranjivanja palestinskih žrtava u masovne grobnice. Od 15. oktobra 2023. godine, procjenjuje da je sahranio između 17.000 i 18.000 ljudi, što predstavlja šokantnu sliku razmjera stradanja i ljudske patnje u ovom dijelu svijeta. Ova situacija ne samo da ukazuje na brutalnost sukoba, već i na ljudsku izdržljivost i hrabrost pojedinaca koji pokušavaju zadržati dostojanstvo u najtežim okolnostima.
U razgovoru sa novinarom Anadolu Agency, Yousef je otvoreno govorio o svom svakodnevnom radu, koji se sve više čini kao borba s vremenom i ljudskim emocijama. “Ovo je najteži period koji sam ikada doživio u ovom poslu, po radu, patnji i iscrpljenosti. Radim između 14 i 16 sati dnevno, a tijela se često direktno prenose iz prostora za umotavanje u masovne grobnice zbog nedostatka prostora”, opisuje Abu Hatab, s tugom u glasu. Njegova svakodnevica je ispunjena nesigurnošću i strahom, ali on nastavlja svoje poslanje s nevjerovatnom posvećenošću, znajući da svaka sahrana znači pružiti barem malo mira onima koji su izgubili svoje voljene.
Scenari stradanja i zajedničke grobnice
U njegovom opisu neizbježnih scena, čuje se težina emocija i ljudske tragedije. “Podzemne prostorije su često zapečaćene s po 15 tijela, dok su zajedničke grobnice u blizini bolnice Nasser u Khan Younisu ispunjene stotinama ukopanih ljudi”, kazao je. Ova izjava oslikava sumornu stvarnost s kojom se suočava. U trenucima kada je bio primoran sahraniti i do 100 žrtava dnevno, njegova lična tragedija – gubitak sina i brata u izraelskim napadima – postaje još gorkija. Ove lične boli dodatno opterećuju njegov rad, a svaka nova sahrana podseća ga na njegov vlastiti gubitak i bol. I pored vlastitih gubitaka, Abu Hatab nastavlja raditi, suočen s neprekidnim stravičnim prizorima. Ova situacija ga ne samo emocionalno iscrpljuje, već i čini svjesnim nepravde koja se događa oko njega.
Ono što još više naglašava njegovu odanost ovom teškom poslu jeste emotivni teret koji nosi. Prizor kada je morao u grobnicu spustiti vreću s neidentifikovanim, raspadnutim ostacima ljudskih tijela ostavio je dubok trag na njegovoj duši. “Kunem se, nisam mogao ostati u toj grobnici ni minutu… Rekao sam im, dođite i pomirišite. Pomirišite ovo, to je nešto što se nikada ne zaboravlja”, ističe Abu Hatab, ne skrivajući bol koji nosi u sebi. Njegove riječi su snažan podsjetnik na gubitke koje ljudi u Gazzi trpe i na emocionalne ožiljke koji ostaju dugo nakon što su tijela sahranjena. U ovom trenutku osjeća se kao da nosi težinu cijelog svijeta na svojim plećima.
Nedostatak osnovnih potrepština
Osim emotivnog tereta, Abu Hatab se suočava i s praktičnim izazovima koji dodatno otežavaju njegov rad. “Nemam sapuna da operem mrtve. Nemam ništa. Allaha radi, donesite sapun, nemam ni vode”, apeluje on, opisujući gotovo potpuni kolaps pogrebnih službi u Gazzi. Ova situacija dodatno ukazuje na užasne uslove u kojima operaše te pogrebne rituale, koji su često prekinuti zbog stalnih sukoba. Zbog nedostatka resursa, mnogi grobovi su ostali neoznačeni, a identitet žrtava često ostaje nepoznat. U ovom haosu, Abu Hatab se bori da zadrži elementarne standarde, dok se suočava s neprekidnim pritiscima i izazovima.
Stanje u Gazi: Neprestana ljudska tragedija
Uprkos sporazumu o prekidu vatre koji je stupio na snagu 10. oktobra 2025. godine, situacija u Gazi ostaje alarmantna. Prema izvještajima, nastavak kršenja primirja dovodi do novih žrtava. Od početka primirja, Ministarstvo zdravstva Gaze zabilježilo je 226 poginulih Palestinaca i 600 ranjenih. Ukupan broj stradalih od oktobra 2023. godine iznosi najmanje 68.865 ubijenih, dok je broj ranjenih dostigao nevjerovatnih 170.670, pri čemu većinu čine žene i djeca. Ovi podaci oslikavaju ne samo broj žrtava, već i duboku humanitarnu krizu u kojoj se ljudi bore za osnovne životne potrebe, poput hrane, vode i medicinske pomoći.
Osim fizičkih gubitaka, Ujedinjene nacije navode da je oko 90 posto infrastrukture u Gazi uništeno, a troškovi obnove se procjenjuju na oko 70 milijardi dolara (116 milijardi KM). Ova katastrofalna situacija dodatno naglašava potrebu za hitnom međunarodnom pomoći, kako bi se pomoglo preživjelima i obnovilo osnovne uslove za život u ovoj regiji, koja je na rubu humanitarne krize. U ovom kontekstu, Yousef Abu Hatab postaje simbol izdržljivosti i ljudske snage, dok se bori da pruži dostojanstvo i posljednji počinak onima koji su izgubili sve. Njegovo poslanje je više od pukog obavljanja posla; to je akt suosjećanja u svijetu prepunom bola i patnje, gdje se ljudskost često gubi u tami rata.
