Politički odnosi u Bosni i Hercegovini i Srbiji: Intervju sa Željkom Komšićem
U vremenu kada su politički odnosi u regiji izuzetno napeti, Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ističe važnost stabilnosti i dobrih komšijskih odnosa. U intervjuu za medije, Komšić je naglasio da Bosna i Hercegovina ne priželjkuje destabilizaciju Srbije, a još manje nasilje koje bi dodatno pogoršalo situaciju u regiji. Njegova poruka je jasna: potrebna nam je saradnja, posebno ekonomska, koja bi mogla donijeti koristi za sve strane. Ova izjava dolazi u trenutku kada su odnosi među zemljama Balkana često obeleženi tenzijama i istorijskim nesuglasicama, te je važno imati vođe koji se zalažu za mir i stabilnost.
Komšić se osvrnuo i na složene političke odnose s Beogradom, naglašavajući da je Milorad Dodik jedna od ključnih figura u tim odnosima, posebno kada je u pitanju saradnja s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem. Između Dodika i Plenkovića postoji dugotrajna i intenzivna saradnja koja često dovodi do pogoršanja političke situacije u Bosni i Hercegovini. Ovaj odnos, prema Komšićevim riječima, može biti shvaćen kao neprijateljski prema interesima BiH i njenim građanima, posebno onima iz srpskog naroda koji ne podržavaju Dodikovu politiku. Na taj način, Dodik postaje figura koja polarizira međuetničke odnose unutar BiH, što dodatno komplikuje već postojeće probleme.
Jedno od ključnih pitanja koje je postavio u svom razgovoru je da li postoji mogućnost raskola između Dodika i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Komšić je sumnjao u dubinu tog raskola, ali je naglasio da su interesi obiju strana često u sukobu. “Zna se ko je stariji u tom odnosu”, kazao je Komšić, dodajući da je Vučić politički jači te da njegova pozicija ima značajan utjecaj na region. Ova dinamika između lidera obiju zemalja može imati dalekosežne posljedice, kako za unutrašnje političke prilike u Srbiji i BiH, tako i za međudržavne odnose u regionu.
Usredsređujući se na odnose između Sarajeva i Zagreba, Komšić je ukazao na kompleksnost tih veza koje su se pogoršale posljednjih godina. Pitanja koja se tiču prava i položaja Hrvata u BiH često su bila u fokusu, a optužbe bivše predsjednice Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, koje su se pojavile prije više od deset godina, dovele su do dodatnih tenzija. Komšić smatra da su te tenzije dodatno pojačane zbog nametnutih vlasti u Federaciji BiH, koje nemaju legitimitet građana, a koje podržava Zagreb. Ovaj aspekt je posebno važan jer pokazuje kako vanjski utjecaji mogu oblikovati unutrašnju politiku jedne zemlje, što dodatno otežava proces pomirenja i saradnje.
Pitanje budućnosti BiH i njenih građana je ključno, a Komšić vjeruje da građani imaju moć da odluče o vlastitom putu. “Političke prijetnje i ideje o secesionizmu, bilo da dolaze od Dodika ili Čovića, su više izraz želje nego stvarnosti”, naglašava. S obzirom na turbulentnu prošlost, posebno u kontekstu rata devedesetih, Komšić ukazuje na potrebu za dijalogom i zajedničkom saradnjom među svim narodima u BiH. Ova perspektiva je ključna za izgradnju povjerenja i stabilnosti, jer samo kroz otvoren razgovor moguće je prevazići razlike koje su često izvor sukoba.
Na kraju, Komšić je govorio o važnosti jačanja sigurnosnih kapaciteta BiH, ističući da je država u ovom trenutku dovoljno jaka da se brani od potencijalnih prijetnji. Naglašava da je potrebno raditi na jačanju institucija i pronalaženju zajedničkog jezika unutar zemlje. Ovaj aspekt je posebno važan u svjetlu nedavnih političkih kriza i nesigurnosti koje su se pojavile unutar regiona. Vjeruje da će građani prepoznati značaj stabilnosti i mira, te da će ih to motivirati da traže bolje političke opcije. Ova proaktivna pozicija je ključna za izgradnju održive budućnosti, gdje će se svi građani BiH osjećati sigurnima i poštovanim.
U vezi s budućim političkim kretanjima, Komšić je otvoren za saradnju sa svim političkim akterima koji žele raditi na jačanju mira i stabilnosti u BiH. Njegova poruka za kraj je da Bosna i Hercegovina mora biti otvorena za promjene, ali i da se mora čuvati od destruktivnih političkih praksi koje mogu ugroziti njen opstanak i razvoj. Ova otvorenost za saradnju, uz naglasak na odgovornost svih političkih lidera, može biti ključ za prosperitet zemlje u narednim godinama. Zaista, BiH ima potencijal za napredak, ali to zahtijeva zajednički trud i viziju svih njenih građana.
