Globalna Mreža Prevara u Humanitarnim Kampanjama za Djecu Oboljelu od Raka
U današnje vrijeme, humanitarne organizacije igraju ključnu ulogu u prikupljanju sredstava za liječenje djece oboljele od teških bolesti, poput raka. Međutim, nedavna istraživanja, posebno ono sprovedeno od strane BBC-ja, otkrila su šokantne informacije o globalnoj mreži prevaranata koji iskorištavaju ovu osjetljivu situaciju za ličnu dobit. Prevara koja se prostire od Filipina do Kolumbije i Ukrajine otkrila je kako su očajni roditelji manipulirani da snimaju emotivne videozapise svoje bolesne djece, često pod pritiskom i prijetnjama, u nadi da će prikupiti novac za liječenje.
U srži ove prevare nalazi se niz lažnih humanitarnih kampanja koje su povezane s istim pojedincem. Ova situacija je posebno teška za porodice koje su izgubile djecu, jer su u drugim slučajevima prikupljena nekoliko miliona dolara, dok oni koji su snimali videa često nisu dobili ni simbolični iznos. Na primjer, sedmogodišnji Khalil s Filipina postao je jedna od žrtava ove manipulacije. Njegova majka Aljin ispričala je potresnu priču o tome kako je pristala na snimanje, vjerujući da će time pomoći svom sinu. Filmska ekipa je koristila različite trikove kako bi stvorili dramatične situacije, uključujući korištenje luka za izazivanje suza kod dječaka.
Prema informacijama koje je prikupio BBC, javilo se 15 porodica koje su prošle kroz slične situacije, a devet od njih nikada nije primilo novac koji je navodno prikupljen u ime njihove djece. Istraživači su otkrili da su organizatori ovih kampanja tražili “lijepu djecu” bez kose, što dodatno ukazuje na brutalnost i nemoral ove prevare. Ključna figura u ovoj mreži prevara je Izraelac Erez Hadari, koji je s prebivalištem u Kanadi, a koji se povezuje sa brojnim lažnim dobrotvornim organizacijama. Hadari, koji je bio poznat po svojoj sposobnosti da manipuliše emocijama, koristio je djecu kao sredstvo za prikupljanje novca, dok je istovremeno izbjegavao odgovornost za posljedice svojih djela.
Jedan od najuznemirujućih aspekata ove priče jeste način na koji se djeca koriste u marketinške svrhe. U kampanjama su prikazivane tragične priče djece oboljele od teških bolesti, ali su istovremeno prikrivene stvarne informacije o tome gdje ide prikupljeni novac. U jednom slučaju, kampanja za djevojčicu iz Gane, koja je prikupila gotovo 700.000 dolara, pokazala je kako su roditelji potpisivali ugovore bez da su bili informirani o tome kako će novac biti korišten. Ove informacije su otkrivene kada su istražitelji uspjeli pratiti tokove novca i povezanosti između različitih kampanja. Slične situacije su viđene i u drugim dijelovima svijeta, gdje su roditelji bili prisiljeni da potpisuju dokumente bez jasnih informacija o pravima i obavezama koje preuzimaju.
U drugim dijelovima svijeta, poput Ukrajine i Kolumbije, slične situacije su se ponavljale. Mnoge porodice su prisiljene na snimanje videa i daljnje slanje informacija o svojim bolesnim članovima da bi dobili minimalnu podršku. Na primjer, u Ukrajini, porodice su bile uvjerene da će snimanjem emotivnih videa pomoći svojoj djeci, ne znajući da se iza tih kampanja kriju prevaranti koji su im samo uzeli novac. Kao rezultat toga, mnoge porodice su ostale bez novca, dok su prevaranti zarađivali na patnji drugih. Ovo je dodatno otežalo već tešku situaciju, jer su mnogi roditelji morali birati između dostojanstvenog života i očajničke borbe za liječenje svoje djece. Iako su istražitelji otkrili imena i povezanosti među prevarantima, još uvijek je teško pronaći pravdu za mnoge porodice koje su prevarene.
Na kraju, ova situacija postavlja važna pitanja o etici i odgovornosti humanitarnih organizacija. Kako bi se spriječilo da se ovakve prevare ponove, potrebne su snažnije regulative i veća transparentnost u prikupljanju i distribuciji donacija. Također, društvene mreže i platforme za prikup donacija trebaju preuzeti veću odgovornost u provjeri i validaciji kampanja koje promoviraju. Nažalost, dok se to ne dogodi, mnoge porodice će i dalje biti meta ovih prevara, a djeca oboljela od raka će trpjeti zbog pohlepe drugih. Organizacije moraju uspostaviti jasne protokole za verifikaciju identiteta donatora i krajnjih korisnika pomoći, a također bi trebale razviti edukativne programe koji bi informisali javnost o načinima prepoznavanja prevara. U eri digitalizacije, gdje su informacije dostupne s jednim klikom, važno je da donatori budu oprezni i da ne nasjedaju na emocionalne manipulacije.
