Ekonomija Bosne i Hercegovine: Stanje i izazovi u 2023. godini
U Bosni i Hercegovini, ekonomska situacija postaje sve izazovnija, posebno u mjesecu januaru, koji mnogi nazivaju “najdužim mjesecom”. Ovaj izraz se ne odnosi samo na kalendarsko trajanje, već na kumulativni efekat svih troškova i obaveza koje građani moraju podmiriti nakon praznika. S obzirom na to da je riječ o mjesecu u kojem se sabiru posljedice prethodne godine, građani se suočavaju s novim izazovima, uključujući povećane troškove životnih namirnica i energenata, dok su njihova primanja često ostala nepromijenjena.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, potrošačka korpa koja je izračunata za decembar 2025. godine iznosila je 3.313,90 KM, dok je prosječna plata u Federaciji BiH iznosila samo 1.632 KM. Ova razlika od gotovo 1.700 KM pokazuje ozbiljan gospodarski problem koji se ne može ignorirati. Činjenica da prosječna plata pokriva samo 49,25 posto troškova standardne potrošačke korpe ukazuje na to da većina građana živi u stanju nesigurnosti, gdje su osnovne životne potrebe često van domašaja. Takvo stanje dovodi do toga da se građani pitaju kako preživjeti s tako niskim primanjima, dok inflacija i poskupljenja konstantno pritisnu njihove budžete.
Socijalna neodrživost i individualna prilagodba
Ovaj problem se dodatno komplikuje činjenicom da se odgovornost za preživljavanje sve više prebacuje na pojedince, umjesto da se rješava kroz institucionalne mjere ili efikasnu politiku. Građani koji se svakodnevno suočavaju s visokim troškovima hrane i komunalnih usluga često osjećaju da su primorani improvizirati i prilagoditi se. Mnogi od njih govore o preživljavanju kao o trajnom stanju, a ne kao o privremenom problemu koji zahtijeva hitnu intervenciju vlasti. U takvim uvjetima, obitelji su prisiljene praviti teške izbore; odgađaju kupovinu lijekova, odriču se društvenih aktivnosti ili čak smanjuju troškove hrane, što dovodi do lošijeg zdravlja i općeg blagostanja.
Ekonomski analitičar Admir Čavalić ističe da se teret finansijske krize najčešće prebacuje na krajnje potrošače, što se posebno osjeti u januaru kada se suočavaju s nagomilanim računima i novim poskupljenjima. Ovaj period se često naziva “siromašni januar”, jer mnogi građani moraju birati između osnovnih potreba, a često i odustaju od kupovine nekih proizvoda, što dodatno pogoršava situaciju. Čavalić naglašava da su mnoge obitelji sada primorane da se oslanjaju na dugoročne kredite ili pomoć izvanrednih socijalnih programa, koji često nisu dovoljni da pokriju osnovne troškove. Ova situacija dodatno pogoršava socijalnu nejednakost u zemlji i stvara osjećaj bespomoćnosti među građanima.
Poskupljenja i inflacija
U kontekstu inflacije koja raste, a cijene hrane i energenata neprekidno se povećavaju, građani se suočavaju s dugotrajnim posljedicama loših ekonomskih politika. Statistički podaci pokazuju da se životni standard građana kontinuirano smanjuje, što se najčešće osjeti upravo na početku godine. Građani su često frustrirani obećanjima vlasti o “boljem sutra”, koja se ne ostvaruju i ostaju prazna. U takvim uvjetima, riječ “preživljavanje” postaje novi standard, a ne izuzetak. Prema najnovijim istraživanjima, gotovo polovina građana Bosne i Hercegovine smatra da im je životni standard pao u posljednjih nekoliko godina. Ova percepcija dodatno destabilizira društvo i potkopava povjerenje u institucije.
Realnost s kojom se suočavaju stanovnici Bosne i Hercegovine zahtijeva hitnu reakciju i promjene u ekonomskim politikama. Potrebno je stvoriti održiviji ekonomski model koji će omogućiti građanima da pokriju osnovne troškove života i da se osjete sigurnijima. Važno je osnažiti socijalne mjere kako bi se smanjila razlika između životnog standarda i primanja, a time i povratila nada u bolju budućnost. U tom smislu, vlasti bi trebale razmotriti povećanje minimalne plate, kao i intenzivnije ulaganje u obrazovanje i obuku radnika kako bi se povećala njihova konkurentnost na tržištu rada.
U ovom okviru, neophodno je staviti veći naglasak na jačanje lokalnih ekonomija, podržavanje malih i srednjih preduzeća te povećanje zaposlenosti. Također, važno je raditi na edukaciji građana o pravilnom upravljanju finansijama i štednji. Programi osnaživanja zajednica, kao što su mikrofinansiranje i podrška samostalnim poduzetnicima, mogu igrati ključnu ulogu u poticanju lokalne ekonomije. Samo zajedničkim naporima i odgovornim vođenjem politike možemo očekivati da se situacija u zemlji poboljša i da se preživljavanje pretvori u prosperitet.
Na kraju, važno je napomenuti da su ekonomski izazovi Bosne i Hercegovine složeni i višedimenzionalni. Ovi izazovi zahtijevaju saradnju svih sektora društva, uključujući vlast, nevladine organizacije, privatni sektor i građane. Samo kroz zajednički pristup možemo stvoriti održivu budućnost koja će omogućiti svakom građaninu Bosne i Hercegovine da živi dostojanstveno i sa sigurnošću u finansijskom smislu.
