Marin Mustapić: Povratak u domovinu i stvaranje uspješne priče
Marin Mustapić i njegova supruga Iva predstavljaju inspirativan primjer mladih ljudi koji su odlučili napustiti inozemstvo i vratiti se u svoju domovinu. Njihova priča započela je prije nekoliko godina kada su se preselili u Njemačku u potrazi za boljim životom i sigurnijim poslom. Njihov cilj je bio jasan: izgraditi bolju budućnost za sebe i eventualno za svoju djecu. Živjeli su u Štutgartu, gdje su oboje radili u ugostiteljstvu, a Marin je stekao neprocjenjivo iskustvo radeći uz iskusnog pica-majstora iz Napulja. Ovo iskustvo oblikovalo je njegov stil kuhanja i stvorilo temelje za budući uspjeh.
Marinovo iskustvo u italijanskoj kuhinji, posebno u pripremi pice, postalo je temelj njegove kasnije poslovne karijere. Dugo vremena, iako su finansijski napredovali, njegove misli su se neprestano vraćale na domovinu. “Dođeš s posla, a u glavi su Stolac, kuća, Hercegovina”, prisjeća se Marin. Ova emocionalna povezanost sa rodnim krajem postala je još snažnija kada su saznali da će postati roditelji. Smatrali su da Njemačka nije idealno mjesto za odgoj djeteta i odlučili su se na hrabru odluku – povratak u Bosnu i Hercegovinu. Ova odluka nije samo bila emocionalna, već i racionalna, budući da su oboje željeli da njihova djeca odrastaju u okruženju koje je bogato tradicijom i kulturom.
Povratak i novi početak
Povratak u Bosnu nije bio jednostavan. Iva, zbog trudnoće, nije mogla raditi, a Marin je, kako bi osigurao sredstva za porodicu, otišao na sezonski rad u Austriju. Ova odluka o radu u inozemstvu bila je privremena mjera koja je omogućila porodici da preživi u teškom periodu. Nakon nekog vremena, zaposlio se kao kuhar u Čapljini, ali želja za samostalnošću i vlastitim poslom bila je jača od svega. Marin je odlučio da se vrati svojoj pravoj strasti – kuhanju. Počeo je s pripremom tradicionalnih jela, a posebno su se isticale peke koje su brzo postale popularne među lokalnim stanovništvom.

Njegova popularnost rasla je iz dana u dan zahvaljujući društvenim mrežama. “Kada sam objavio na Facebooku, pozivi su stizali jedan za drugim. Radio sam za cijelu Hercegovinu – od Stoca, Neuma, Čapljine, Mostara do Međugorja i Širokog Brijega”, kaže Marin. Ove uspješne narudžbe su ga motivirale da nastavi s radom, iako se suočavao s izazovima organizacije i vremenskih okvira. “S vremenom sam morao suziti područje djelovanja jer se nije moglo sve stići”, dodaje s osmijehom. Ove riječi ilustriraju istinu o izazovima malih preduzetnika koji pokušavaju balansirati između kvaliteta usluge i potražnje kupaca.
Porodični duh i jedinstvena ponuda
Porodični duh igra ključnu ulogu u Marinovoj priči. Njihova kćerka Nina, koja je bila prisutna od samih početaka, često je bila uz majku tokom dostava, postajući “najmlađa dostavljačica u regiji”. Ova slika male djevojčice kako pomaže roditeljima pokazuje koliko je porodica važna u svemu što rade. Marinova supruga Iva također doprinosi njihovoj uspješnoj priči pripremom domaćih hljebova, koji su postali omiljen dodatak svakom jelu. Ovi hljebovi, poznati kao “lepuhani”, brzo su stekli popularnost i priznanje među kupcima, a Marin s ponosom ističe da su svi proizvodi ručno rađeni i s puno ljubavi. Ova posvećenost kvaliteti i tradiciji privukla je mnoge lokalne kupce i olakšala im povratak u domaće okruženje.
Gledajući u budućnost
Gledajući unaprijed, Marin ima ambicioznu želju da u Stolac donese autentičnu italijansku picu, koristeći recepte i znanje koje je stekao radeći s italijanskim majstorima. “Pica je moja prva ljubav”, ističe. “Volio bih spojiti domaća jela ispod sača s pravom italijanskom picom, kakvu ovdje još nemamo.” Ova vizija ne samo da pokazuje Marinovu strast prema kulinarstvu, već i njegovu želju da doprinese lokalnoj gastronomiji. U potrazi je za odgovarajućim prostorom koji bi mogao postati nova destinacija za ljubitelje dobre hrane u Stocu. Marin planira otvoriti restoran koji će biti više od običnog mjesta za objedovanje – želi stvoriti prostor gdje će se okupljati porodice, prijatelji i zajednica.
Na kraju razgovora, Marin izražava duboku zahvalnost ljudima koji su ih podržali od samog početka. “Veliko hvala svima koji naručuju i podržavaju nas svaki dan. Mogu reći da nigdje nije kao u gradu Stocu i da je ovdje život poseban.” Ove misli ga motiviraju i potvrđuju da je odluka o povratku bila ispravna. Njegova poruka za sve koji razmišljaju o povratku iz inostranstva je jasna: “Ovdje se može živjeti. Nije kao prije, ide nabolje. Posla ima, ali treba raditi.” Marin je živi primjer kako uz trud, upornost i ljubav prema onome što radimo, povratak u domovinu može postati uspješna životna priča. Njihova priča nadahnjuje mnoge da preispitaju vlastite odluke o životu i karijeri, pokazujući da je moguće ostvariti snove čak i u izazovnim okolnostima.












