JE LI VAM SVANULO, KRAJIŠNICI?
Gledam ovu predizbornu fotografiju Mladena Lonića koja ovih dana kruži po internetu i slogan:
„Da svane dan.“
Pa rekoh da pitam narod Unsko-sanskog kantona:
Je li vam svanulo?
Ako nije, strpite se.
Dan je, izgleda, proglašen vitalnim nacionalnim interesom, pa dok Ustavni sud ne odluči smije li sunce izaći nad Krajinom, ostajemo u mraku.
Mladen Lonić je, naime, potegao vitalni nacionalni interes nakon pada Vlade Mustafe Ružnića.
I moram priznati: čovjek je politički napredovao.
Devedesetih je kažu po brdima iznad krajiških gradova potezao uže bestrzajnog topa, a danas poteže vitalni nacionalni interes.
Civilizacijski napredak je očigledan.
Nekada je pucao da zaustavi život u nekom gradu, a danas diže ruku da zaustavi politički život kantona.
Demokratija je, ipak, humanija.
Ali ostavimo načas Lonića.
Jer meni je od njega mnogo zanimljiviji bošnjački politički genij u Unsko-sanskom kantonu.
U kantonu u kojem su Bošnjaci apsolutna većina, uspjeli su napraviti takav politički cirkus da jedan čovjek može povući ručnu i reći:
Dalje nećeš.
To je već dostignuće.
Za to treba talent.
Treba godinama cijepati vlastiti narod na stranke, stranke na frakcije, frakcije na interesne grupe, a interesne grupe na nekoliko ljudi koji se međusobno ne mogu dogovoriti ni ko će prvi kroz vrata.
I onda, kada se svi međusobno posvađaju, prebroje, kupe, prodaju, prekomponuju i preslože, pojavi se jedan Mladen i kaže:
Stop. Vitalni nacionalni interes.
I cijela Krajina čeka.
Šta je ovdje vitalni nacionalni interes?
Jezik?
Vjera?
Kultura?
Nacionalni identitet?
Ravnopravnost Srba u kantonu?
Neko stvarno ugroženo pravo srpskog naroda?
Ili smo upravo došli do revolucionarnog ustavnopravnog otkrića da je vitalni nacionalni interes jednog naroda – da određena politička stranka ostane u vlasti?
Ako je ovo posljednje, onda hitno treba mijenjati udžbenike ustavnog prava.
Neka djeca uče:
VITALNI NACIONALNI INTERES
imenica, muški rod:
„Ustavni mehanizam koji se aktivira kada demokratija proizvede rezultat koji nam se ne sviđa.“
A onda se mi u Sarajevu već trideset godina češemo po glavi i pitamo:
Kako Dodik može ovo? Kako Čović može ono? Kako mogu blokirati državu? Kako nekoliko ljudi može držati milione građana za taoce?
Pa, braćo draga, evo vam Bosna i Hercegovina u malom.
Dođite u USK i pogledajte demonstraciju.
Napravili smo državu u kojoj nije najvažnije koliko ljudi glasa ZA, nego ima li negdje jedan koji može reći NE.
I dali smo tom „NE“ ustavne zube.
Onda smo se čudili kad su Dodik i Čović pročitali uputstvo za upotrebu.
Nisu oni izmislili blokadu.
Mi smo im napravili mehanizam, podmazali ga, predali ključeve i rekli:
Ovo je za zaštitu naroda. Nemojte zloupotrebljavati.
Trideset godina kasnije još se čudimo što ga koriste.
A posebnu zahvalnicu za krajišku verziju ovog eksperimenta zaslužuju bošnjačke stranke.
Jer treba biti politički virtuoz pa od ogromne demografske većine napraviti političku nemoć.
Bošnjaka puna Krajina, stranaka puna Krajina, predsjednika puna Krajina, ministara puna Krajina, savjetnika puna Krajina…
A kad treba funkcionirati vlast:
Mladene, može li?
To je otprilike kao da vlasnik kuće, njegova žena, petero djece i deset rođaka stoje pred vratima i čekaju da im komšija kaže smiju li ući.
I zato se ja najmanje ljutim na Lonića.
Čovjek je pronašao dugme.
Pritisnuo ga je.
Mnogo je ozbiljnije pitanje ko je napravio sistem sa dugmetom na kojem piše:
„PRITISNUTI KADA IZGUBIŠ VLAST.“
I ko je Bošnjake doveo do toga da se, tamo gdje su apsolutna većina, ponašaju kao politička manjina koja čeka tuđu milost.
Zato bih ovaj put izostavio kuknjavu.
Ne bih pitao:
„Kako nam ovo Mladen može raditi?“
Pitao bih:
„Kako smo mi napravili sistem u kojem Mladen ovo može raditi ili kako to da se nijedna naša politička opcija do sad nije zalagala za promjenu ovog frankenštajn uređenja države?“ Agresori na BiH dobili 77% države i mogućnost blokiranja svih procesa, pa oept kukaju da su ugroženi, hoće smjeniti OHR, Evropu, SAD…ništa im ne valja, a našima sve dobro, daj mi poziciju, tendere i priliku da obezbjedim svojih deset generacija i ja sretan!
FUJ!
Jer to je isto pitanje koje smo morali postaviti prije trideset godina za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Ako je zaštita naroda pretvorena u zaštitu političke kombinacije, onda to više nije vitalni nacionalni interes.
To je vitalni stranački interes.
Ako njime čuvaš vlast, nazovimo ga pravim imenom:
vitalni foteljaški interes.
A fotelja, koliko znam, nije ni Srbin, ni Bošnjak, ni Hrvat.
Ali u Bosni i Hercegovini već trideset godina ima veća prava od sva tri naroda zajedno.
I zato se vraćam Lonićevom sloganu:
„Da svane dan.“
Je li vam svanulo, Krajišnici?
Ako nije, ne brinite.
Sunce je izašlo.
Samo je vlast blokirala svjetlost.
Autor ✍️ M.M.
