Povratak iz Njemačke u Livno: mladi poljoprivrednik Božo Dolić gradi budućnost na zemlji
Nakon nekoliko godina rada u Njemačkoj, Božo Dolić donio je odluku koju mnogi mladi ljudi s prostora Bosne i Hercegovine razmatraju, ali se rijetko odluče i ostvariti: vratio se kući, u Livno, i započeo ozbiljan poljoprivredni posao zajedno sa svojim ocem. Umjesto sigurnosti stranog tržišta rada i života u uređenom sistemu, izabrao je porodično imanje, zemlju, mehanizaciju i svakodnevni rad koji ne poznaje radno vrijeme.
Njegova priča nije samo lična odluka jednog dvadesetšestogodišnjaka, nego i primjer kako se iskustvo stečeno vani može pretvoriti u razvoj domaće proizvodnje.
Božo je u Njemačkoj proveo tri godine, a kako sam ističe, tamo je imao priliku vidjeti kako funkcioniše život i rad u zemlji koja nudi mnogo više organizacije, ali i ritam koji ne ostavlja puno prostora za privatni život. Upravo je taj uvid, kaže, bio presudan da se vrati u Livno.
„Gdje god da živiš, moraš raditi, ali ovdje ipak imaš više vremena za život“, poručuje Dolić, naglašavajući da povratak nije bio korak unazad, nego svjesna odluka da budućnost gradi na prostoru koji poznaje i u kojem vidi potencijal.
Kada je prije četiri godine počinjao, raspolagao je s dvadesetak hektara zemljišta. Danas, zahvaljujući postepenom širenju proizvodnje, obrađuje čak 230 hektara. Taj rast nije došao slučajno niti preko noći. Iza njega stoje uporan rad, ulaganja, stalno učenje i spremnost da se prilagodi tržištu i prirodnim uslovima. Najveći dio površina zauzima silažni kukuruz, a osim toga uzgaja i soju.
Dio zemljišta koristi za košnju, proizvodnju sijena i rolo-bala, čime pokušava diverzificirati posao i smanjiti zavisnost od jedne kulture.
Porodična saradnja u ovom poslu ima posebno mjesto. Većinu posla obavljaju on i njegov otac, dok u periodima intenzivnijih radova angažuju još nekoliko radnika. Ipak, ključ uspjeha, prema Dolićevim riječima, leži u tome što se generacije međusobno dopunjuju. Otac donosi dugogodišnje iskustvo u radu na zemlji i mehanici, dok se Božo bolje snalazi s novijim tehnologijama i savremenim pristupima poljoprivrednoj proizvodnji.
Takva kombinacija znanja i prakse, smatra, postaje sve važnija u vremenu kada se poljoprivreda brzo mijenja.
U njegovom radu jasno je vidljivo da poljoprivreda više nije samo tradicionalni posao zasnovan na iskustvu i fizičkom radu, nego djelatnost koja zahtijeva stalno praćenje stručnih preporuka, analize i tehnološke inovacije. Dolić naglašava da se iz godine u godinu uči nešto novo, bilo da je riječ o pravilnom vremenu sjetve, zaštiti biljaka, obradi tla ili prilagođavanju klimatskim uslovima.
„Struka je na prvom mjestu, ali puno toga dolazi i iz prakse“, objašnjava, dodajući da se rezultat često postiže tek kada se teorija spoji s onim što se nauči na vlastitim parcelama.
Ova godina, međutim, za livanjske ratare donijela je dodatne izazove. Suša je ostavila trag na usjevima, a Dolić procjenjuje da bi ukupni urod mogao biti oko 20 posto manji u odnosu na prošlu sezonu. Ipak, naglašava da se kultura zasad drži relativno dobro. Kukuruz je u fazi oprašivanja, a iako postoji mogućnost da zrno bude nešto sitnije nego ranije, stanje na poljima još uvijek ocjenjuje zadovoljavajućim.
Ulaganje u kvalitetno tlo, redovne analize i odgovarajuća gnojiva postali su, kaže, obavezni dio proizvodnog procesa, posebno u godinama kada priroda ne ide naruku proizvođačima.
Jedna od važnih karakteristika Dolićevog posla jeste i dobra organizacija tržišta. Gotovo svu proizvodnju plasiraju unutar Bosne i Hercegovine, a među većim kupcima ističe se farma Marena u Posušju, kojoj godišnje isporučuju nekoliko hiljada tona silažnog kukuruza. Saradnju ostvaruju i s drugim farmama, što pokazuje da kvalitet proizvoda i pouzdanost isporuke imaju presudnu ulogu.
Božo ističe da trenutno nemaju ozbiljnih problema s prodajom te da bi mogli plasirati i znatno veće količine kada bi ih uspjeli proizvesti. Kako kaže, najteže je doći do tržišta, ali kada se jednom stekne ugled, kupci počinju sami dolaziti.
U tom smislu, kvalitet proizvoda postaje najjači adut. Dolić naglašava da se ne oslanjaju na improvizaciju, nego na sistematski pristup koji podrazumijeva analizu zemljišta, doziranje onoga što tlo zaista zahtijeva i stalno praćenje rezultata. Takav način rada zahtijeva više početnih ulaganja, ali dugoročno donosi stabilnije prinose i bolju reputaciju na tržištu.
U poljoprivredi, kaže on, nema mjesta radu „napamet“, jer se svaka greška u proizvodnji kasnije vidi kroz prinos, kvalitet i cijenu.
Širenje proizvodnje ne bi bilo moguće bez podrške različitih programa poticaja. Kao mladi poljoprivrednik, ove godine ostvario je potporu Grada Livna, koju je iskoristio za nabavku pneumatske sijačice za kukuruz. Uz to koristi i federalne te županijske programe podrške za novu mehanizaciju, što mu omogućava da posao obavlja efikasnije i uz manje oslanjanje na ručni rad. Ipak, Dolić naglašava da poticaji nisu dovoljni sami po sebi.
Potrebna su i vlastita sredstva, spremnost na ulaganje i upornost, jer bez toga nema ozbiljnog razvoja ni na manjem ni na većem gospodarstvu.
Iako već sada obrađuje značajne površine, Božo Dolić ne smatra da je došao do konačnog cilja. Naprotiv, planira dalje širenje i povećanje ratarske proizvodnje na približno 300 hektara. Nakon toga razmišlja i o ulasku u tov bikova, što bi bio novi korak u diversifikaciji porodičnog biznisa. Za proizvodnju mlijeka, barem za sada, nije posebno zainteresiran, ponajviše zbog nestabilnih otkupnih cijena i visokih troškova koji taj sektor čine rizičnijim.
Takav oprez pokazuje da mladi poljoprivrednici sve više razmišljaju strateški, a ne samo iz tradicijske logike.
Njegova priča nosi i važnu poruku za mlade ljude u Hercegovini i Bosni i Hercegovini uopće. Povratak iz inostranstva ne mora značiti odustajanje od ambicije, već može biti početak ozbiljnog ulaganja u domaću ekonomiju. Dolić vjeruje da se od poljoprivrede može pristojno živjeti, ali samo ako se poslu pristupi ozbiljno, uz rad, znanje i strpljenje.
„Tko se želi truditi, može uspjeti i ovdje“, kaže, naglašavajući da Livno i slične sredine imaju potencijal za razvoj upravo kroz ljude koji su spremni ostati, raditi i stvarati vrijednost na vlastitoj zemlji.
