Preživjele žrtve genocida traže pravo na mirno okupljanje u Srebrenici dok se najavljuje skup u čast Ratka Mladića
U Srebrenici je ponovo otvoreno jedno od najosjetljivijih pitanja u bosanskohercegovačkom društvu: pravo preživjelih žrtava genocida na miran protest protiv javnog veličanja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Više udruženja žrtava i svjedoka genocida uputilo je zahtjev Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske za odobrenje okupljanja, ali konačna dozvola još nije izdana.
Upravo u trenutku kada porodice žrtava žele izraziti svoj stav na dostojanstven i nenasilan način, na istom mjestu i za isti dan najavljen je i skup kojim se želi odati počast Mladiću.
Prema dostupnim informacijama, mirno okupljanje preživjelih planirano je za 2. septembar od 16 do 18 sati, a lokacija je plato ispred Tržnog centra “Zvorničanka” u Srebrenici. Organizatori navode da očekuju oko 250 učesnica i učesnika iz Srebrenice, Tuzlanskog kantona, Kantona Sarajevo i drugih dijelova Bosne i Hercegovine.
Time se ne radi samo o lokalnom okupljanju, već o događaju koji ima širi društveni i moralni značaj, jer okuplja ljude koji i tri decenije nakon genocida i dalje nose posljedice zločina počinjenog nad bošnjačkim stanovništvom.
U zahtjevu upućenom policiji naglašeno je da je cilj skupa da se na miran, dostojanstven i nenasilan način pošalje poruka protiv veličanja osoba koje su pravosnažno osuđene za ratne zločine i genocid. Za preživjele i njihove porodice to nije samo političko pitanje, nego duboko pitanje ljudskog dostojanstva, sjećanja i borbe protiv negiranja zločina.
Zbog toga su organizatori istakli da žele izbjeći bilo kakvu provokaciju i da okupljanje treba biti izraz građanskog neslaganja sa praksom glorifikacije presuđenih zločinaca.
Do ovog zahtjeva došlo je nakon što su srpska udruženja najavila da će se istog dana u Srebrenici okupiti kako bi odala počast Ratku Mladiću. Taj skup je prijavljen za 17 sati, što znači da se vremenski preklapa sa planiranim protestom žrtava. Upravo ta činjenica izazvala je dodatnu zabrinutost među preživjelima i njihovim porodicama, jer je riječ o simbolički izuzetno osjetljivom prostoru i terminu.
Srebrenica je mjesto na kojem je u julu 1995. godine počinjen genocid, a svako javno veličanje osobe osuđene za taj zločin za mnoge preživjele predstavlja duboko vrijeđanje sjećanja na ubijene.
Ratko Mladić je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, zbog genocida u Srebrenici, progona, ubistava i drugih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime i dalje izaziva snažne reakcije u javnosti, posebno zato što se u dijelovima regiona još uvijek pokušava relativizirati ili otvoreno slaviti njegova uloga.
Zato su najave okupljanja u njegovu čast, naročito u Srebrenici, za porodice žrtava mnogo više od političke provokacije – one su podsjetnik da borba za istinu i pravdu nije završena.
Nakon vijesti o Mladićevoj smrti, udruženje Majke Srebrenice poručilo je da je on “kaznu odnio sa sobom, ali presuda ostaje”. Ta poruka je odražavala osjećaj brojnih porodica koje smatraju da fizički kraj osuđenog zločinca ne mijenja činjenicu da su sudski utvrđene odgovornosti ostale trajno zapisane u pravosudnoj istoriji. Upravo zato se svaka nova najava njegovog javnog veličanja doživljava kao pokušaj poništavanja onoga što je međunarodna pravda već presudila.
Za preživjele, sjećanje na žrtve nije stvar prošlosti, već stalna obaveza društva da se zločin ne zaboravi niti normalizira.
Politički i društveni značaj odluke MUP-a Republike Srpske
Odluka Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske da li će odobriti ili odbiti mirno okupljanje ima značaj koji prevazilazi tehničku administrativnu proceduru. U ovakvim slučajevima institucije ne odlučuju samo o saobraćaju, bezbjednosti i javnom redu, već i o tome kako društvo razumije pravo na okupljanje, slobodu izražavanja i zaštitu dostojanstva žrtava.
Ako se jednoj grupi dopušta javno veličanje osobe osuđene za genocid, a drugoj se uskraćuje pravo na protest protiv takvog čina, to otvara ozbiljna pitanja o jednakosti pred zakonom i odgovornosti institucija.
Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je Srebrenica mjesto u kojem su preživjele žrtve i članovi porodica ubijenih decenijama suočeni s traumama, nepravdom i borbom za priznanje istine. Za njih, izlazak na ulicu nije samo protest, nego i čin otpora zaboravu. Mnogi od njih i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, dok istovremeno svjedoče da se u javnom prostoru i dalje pojavljuju poruke podrške osuđenim ratnim zločincima.
U takvom kontekstu, mirno okupljanje postaje oblik građanske i moralne odbrane sjećanja na žrtve.
U bosanskohercegovačkom društvu ovakvi događaji često pokazuju koliko su ratna prošlost, politika sjećanja i današnje institucije i dalje međusobno povezani. Srebrenica nije samo geografska tačka, nego simbol najvećeg zločina počinjenog u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Zato svaka odluka koja se odnosi na javna okupljanja u tom gradu dobija poseban odjek, kako u BiH tako i u međunarodnoj javnosti.
Način na koji vlasti odgovaraju na zahtjeve žrtava biće pažljivo posmatran kao pokazatelj odnosa prema istini, pravdi i zaštiti ljudskog dostojanstva.
Ostaje da se vidi hoće li nadležne institucije omogućiti preživjelima genocida da mirno izraze svoj protest ili će ih administrativnim putem spriječiti da javno odgovore na najavljenu glorifikaciju Mladića. Bez obzira na ishod, cijeli slučaj već sada pokazuje da rana Srebrenice nije zarasla i da svaka nova provokacija ponovo otvara bolna pitanja iz prošlosti.
Za porodice žrtava, najvažnije je da se u javnom prostoru pošalje jasna poruka: genocid se ne zaboravlja, zločin se ne veliča, a presude međunarodnih sudova moraju ostati temelj kolektivnog pamćenja.
