SDA ulazi u kampanju s velikim ekonomskim obećanjima i jasnim političkim ciljem
Stranka demokratske akcije otvorila je predizbornu kampanju porukom koja ne ostavlja mnogo prostora za dilemu: cilj je povratak na vlast, a nosilac tog političkog projekta, Bakir Izetbegović, biračima nudi ambiciozan ekonomski plan koji bi, prema najavama, trebao označiti novu fazu razvoja Bosne i Hercegovine.
U središtu tog plana nalazi se program nazvan „3×50“, koncept koji na prvi pogled djeluje jednostavno za pamćenje, ali iza njega stoje ciljevi toliko veliki da prirodno otvaraju pitanje izvodivosti, finansijskih izvora i realnih kapaciteta države da takav zaokret zaista i ostvari.
Prema predstavljenom programu, SDA obećava 50 milijardi konvertibilnih maraka investicija, otvaranje 50.000 novih radnih mjesta te povećanje plata i penzija za 50 posto do kraja mandata. U političkoj komunikaciji takve brojke imaju snažan efekat: lako se pamte, zvuče odlučno i stvaraju dojam vizije. Ipak, upravo zbog svoje veličine one postaju i glavno mjesto provjere kredibiliteta.
Birači će, osim poruke, tražiti i odgovor na pitanje kako bi se takvi ciljevi pretvorili u konkretne javne politike, projekte i budžetska rješenja.
U kampanji SDA nije naglasak stavljen samo na obećanja, nego i na oštru kritiku aktuelne vlasti. Izetbegović je u više navrata poručio da „Trojka mora otići“, tvrdeći da koalicija koja danas upravlja državom nije ispunila očekivanja, posebno na polju ekonomije, institucionalne stabilnosti i rješavanja važnih državnih pitanja.
Njegova politička strategija očigledno je dvostruka: s jedne strane ponuditi optimističnu ekonomsku priču, a s druge strane prikazati sadašnju vlast kao neučinkovitu i nedoraslu izazovima u kojima se Bosna i Hercegovina nalazi.
Među primjerima koje je posebno izdvojio nalaze se problemi BHRT-a, pitanje državnog ugovora sa Islamskom zajednicom i donošenje zakona o plinu. Po njegovoj ocjeni, aktuelna vlast je najavljivala rješenja, ali ih nije sprovela. Takva retorika nije slučajna: u predizbornoj utakmici stranke se rijetko zadovoljavaju pukim nabrajanjem propusta protivnika, nego te propuste nastoje pretvoriti u dokaz vlastite potrebe za povratkom.
U tom smislu SDA biračima šalje poruku da trenutna politička garnitura ne samo da nije ispunila obećanja, nego je, prema ocjeni Izetbegovića, usporila državu u oblastima koje direktno utiču na život građana.
Šta zapravo znači program „3×50“?
Najveću pažnju javnosti izaziva upravo ekonomski dio kampanje. „3×50“ nije samo marketinški slogan, nego pokušaj da se ponudi slika masovnog ekonomskog ubrzanja. Ako se planira ostvariti u jednom četverogodišnjem mandatu, riječ je o prosjeku od oko 12,5 milijardi KM investicija godišnje. To je iznos koji podrazumijeva snažnu aktivaciju privatnog kapitala, institucionalnu podršku države, razvoj infrastrukturnih projekata i ozbiljan međunarodni interes za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.
U praksi, takav plan ne može se osloniti samo na jednu polugu. Potrebno je precizirati koliko bi od tog iznosa dolazilo iz privatnog sektora, koliko bi bilo vezano za javne investicije, a koliko bi moglo biti obezbijeđeno kroz međunarodne finansijske institucije, razvojne fondove i partnerstva sa stranim ulagačima. Bez takve razrade, obećanje ostaje na nivou političkog signala, a ne operativnog ekonomskog plana.
Upravo tu će se voditi jedna od ključnih rasprava tokom kampanje: da li SDA zaista ima razrađen model ili se oslanja na efekat velikih i lako pamtljivih brojki.
Drugi stub programa odnosi se na otvaranje 50.000 novih radnih mjesta. Iako taj broj zvuči pozitivno i snažno, njegovo ostvarenje zavisi od čitavog niza uslova: od poreske politike i tržišta rada, preko energetske stabilnosti i pravne sigurnosti, pa do općeg investicionog ambijenta. U zemlji u kojoj se privreda često suočava s odlaskom radne snage, sporom administracijom i političkim blokadama, obećanje o novim radnim mjestima mora biti povezano s jasnim sektorskim planom.
Nije isto govoriti o zapošljavanju u industriji, IT sektoru, energetici, poljoprivredi ili javnoj upravi. Svaki od tih segmenata traži drugačije mjere i različite vrste podrške.
Treća stavka, povećanje plata i penzija za 50 posto, vjerovatno je i politički najosjetljivija. Građani koji već dugo osjećaju pritisak inflacije, rasta troškova života i opće ekonomske neizvjesnosti takvu poruku doživljavaju emotivno i odmah. Međutim, ekonomski posmatrano, ovakvo povećanje nije samo pitanje političke volje, nego i fiskalne održivosti.
Ako bi se budžetski prihodi zaista povećali kroz rast privrede, veći izvoz, nova ulaganja i stabilniji priliv doprinosa, dio tog novca mogao bi se preliti u veća izdvajanja za penzije i plate u javnom sektoru. Ali bez preciznog modela finansiranja, ovaj cilj ostaje prvenstveno politička ambicija, a ne garancija.
Politička poruka: vertikala vlasti i kontrola svih nivoa
Izetbegović dodatno insistira na potrebi uspostavljanja takozvane „vertikale vlasti“, odnosno političke povezanosti između različitih nivoa odlučivanja — od državnog vrha do entitetskih, kantonalnih i lokalnih institucija. Prema toj logici, SDA smatra da je za provođenje ozbiljne državne politike neophodno imati koordinisanu vlast na više nivoa, kako bi se lakše provodili zakoni, usvajale reforme i osigurala politička stabilnost.
Takav pristup nije nov u domaćoj politici, ali u slučaju SDA dobija poseban značaj jer se stranka predstavlja kao snaga koja može objediniti državne i ekonomske interese.
U tom okviru SDA ističe i teme koje nadilaze čisto ekonomske poruke. Govori se o vladavini prava, zaštiti ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine, snažnijem međunarodnom lobiranju i većem prisustvu države na svim važnim političkim i diplomatskim frontovima. Takva kombinacija nacionalne, institucionalne i ekonomske retorike klasičan je pokušaj da se biračima ponudi osjećaj sigurnosti, ali i uvjerenje da stranka ima i unutrašnju i vanjsku strategiju.
Posebno je važno što SDA svoju kampanju gradi na poređenju s prethodnim periodom, tvrdeći da je od 2014. do 2022. ostvaren značajan napredak, što predstavlja osnovu za novo političko samopouzdanje.
Na kraju, izbori će pokazati koliko su birači spremni da povjeruju u takvu viziju. Program „3×50“ nesumnjivo ima propagandnu snagu, ali upravo će zbog svojih ambicioznih ciljeva biti pod najvećom lupom javnosti. Građani neće procjenjivati samo koliko je slogan snažan, nego i da li postoji ozbiljna ekonomska računica, institucionalni kapacitet i politička kohezija potrebna da se obećanja sprovedu.
U tom smislu kampanja SDA nije samo borba za glasove, već i test povjerenja u ideju da se Bosna i Hercegovina može ubrzano ekonomski promijeniti ako se vlast ponovo koncentrira u rukama jedne političke strukture.
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
