Fehlingerova mapa ponovo otvorila staru raspravu o budućnosti Bosne i Hercegovine
Prijedlog austrijskog ekonomiste i političkog aktiviste Günthera Fehlingera da se Bosna i Hercegovina preuredi kao federacija od deset regionalnih jedinica, uz ukidanje sadašnjih entiteta, izazvao je novu buru u javnosti širom regiona. Iako se radi o njegovoj ličnoj političkoj inicijativi, a ne o zvaničnom dokumentu neke međunarodne institucije, sama objava mape bila je dovoljna da pokrene lavinu reakcija, posebno u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Najglasniji među domaćim političarima bio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, koji je poruku tumačio kao pokušaj da se ospori postojanje Republike Srpske. Istovremeno, pojedini mediji bliski vlastima u Beogradu Fehlingerovu ideju predstavili su kao direktan napad na srpski narod i institucije RS-a. Međutim, tvrdnje o navodnoj “panici” ili dramatičnim reakcijama u vrhu vlasti Srbije više pripadaju političkom komentaru i senzacionalističkom tonu nego provjerljivim činjenicama, jer javne potvrde takvih navoda nema.
Ono što jeste neosporno jeste činjenica da je jedna mapa, objavljena na društvenim mrežama i praćena vrlo direktnim porukama, ponovo otvorila pitanje koje se u BiH godinama vrti u krug: da li je dejtonsko uređenje konačno ili promjenjivo? Upravo tu se krije suština cijele polemike.
Bosna i Hercegovina je od potpisivanja Dejtonskog sporazuma izgrađena na kompleksnom sistemu podjele nadležnosti, dva entiteta, kantona i brojnih nivoa vlasti, a svaka rasprava o tome automatski dotiče osjetljive etničke, političke i ustavne teme.
Šta zapravo predlaže Fehlinger
Prema Fehlingerovoj zamisli, Bosna i Hercegovina bi bila organizovana kao federacija od deset teritorijalnih jedinica, dok bi Republika Srpska i Federacija BiH bile ukinute kao sadašnji entitetski modeli. Sarajevo bi ostalo glavni grad i centar državnih institucija, a nove regije dobile bi široke nadležnosti u oblastima poput obrazovanja, zdravstva, kulture, lokalnog razvoja i dijela upravljanja javnim servisima.
Na državnom nivou, prema tom konceptu, ostale bi ključne funkcije koje se odnose na vanjsku politiku, odbranu, granice, carine, pravosuđe i evropske integracije. Fehlinger tvrdi da bi takav model smanjio političke blokade, ubrzao donošenje odluka i omogućio da zemlja funkcioniše kao savremenija evropska država. Njegova poruka je, kako ističe, da sistem ne bi bio usmjeren protiv jednog naroda, nego protiv strukture koja godinama proizvodi sporost, ucjene i institucionalnu neefikasnost.
Važno je, međutim, naglasiti da se radi o ličnom prijedlogu, a ne o inicijativi koja ima institucionalnu težinu. Nema dokaza da je riječ o planu Austrije, Evropske unije ili NATO-a, niti postoji formalna procedura koja bi ovaj model pretvorila u političku obavezu ili pregovarački okvir. Upravo zbog toga mapa sama po sebi ne može mijenjati ustavni poredak, ali može izazvati snažnu simboličku i političku reakciju.
Dodikov odgovor i politička poruka iz Banje Luke
Milorad Dodik je na Fehlingerove poruke reagovao oštro, poručivši da oni koji žele preuređivati Bosnu i Hercegovinu treba da se “zaobiđu” Republike Srpske. U njegovom tumačenju, RS je trajna politička kategorija i realnost koju niko ne može jednostavno izbrisati nacrtom nove administrativne karte. Dodik je ponovio stav da BiH može opstati samo na osnovu unutrašnjeg dogovora konstitutivnih naroda i entiteta, a ne putem nametanja rješenja spolja.
Takva reakcija nije iznenađenje, jer se Dodik već godinama profilisao kao jedan od najglasnijih protivnika bilo kakvog jačanja centralnih institucija BiH. Za njega je svaka rasprava o reformi koja bi smanjila entitetsku autonomiju potencijalni napad na političku poziciju Republike Srpske. U ovom slučaju, njegova poruka je bila i unutrašnjopolitička i simbolička: pokazati biračima da će vlast u Banjoj Luci reagovati na svaku inicijativu koja dolazi izvan domaćeg političkog okvira.
Fehlinger mu je uzvratio porukama u kojima je naglasio da ljudi u Banjoj Luci, Trebinju, Bijeljini i drugim gradovima zaslužuju više od stalnih političkih sukoba. Prema njegovom stajalištu, građanima trebaju radna mjesta, investicije, kvalitetno obrazovanje i evropske mogućnosti, a ne sistem koji se stalno vrti oko straha i etničkih podjela.
Time je pokušao preusmjeriti fokus sa pitanja identiteta na pitanje životnog standarda, što je u bosanskohercegovačkom kontekstu često teže progurati nego ustavne rasprave.
Zašto su reakcije toliko oštre
Razlog za burne reakcije nije samo sadržaj prijedloga, nego i širi politički ambijent. U Bosni i Hercegovini se svaka ideja o promjeni ustavnog ustrojstva tumači kroz prizmu ratne prošlosti, etničkih odnosa i borbe za kontrolu nad institucijama. Zato i prijedlog koji dolazi od jednog austrijskog aktiviste može izazvati snažan odjek, jer se odmah uklapa u već postojeće narative o prijetnji, centralizaciji ili ukidanju stečenih političkih prava.
Dodatnu težinu cijeloj priči dao je i Fehlingerov ulazak u teme koje se tiču kulture sjećanja, negiranja genocida i odnosa prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima. On je objavama predložio da nekadašnji logor Omarska postane evropski memorijalni centar, a govoreći o Višegradu tražio je mnogo jasnije javno obilježavanje zločina počinjenih nad civilima, uključujući ubistva u Pionirskoj ulici, na Bikavcu i na Drini.
Takvi istupi su za mnoge političke i medijske aktere dodatno provokativni, jer otvaraju pitanje suočavanja s prošlošću, koje u regionu i dalje ostaje neriješeno. U BiH i dalje postoji dubok jaz između različitih interpretacija rata, a svako insistiranje na memorijalizaciji zločina jedni doživljavaju kao nužan čin pravde, dok ga drugi vide kao politički pritisak i pokušaj kolektivizacije krivice.
Može li jedna mapa mijenjati ustav
U pravnom smislu, Fehlingerova mapa nema nikakvu izvršnu snagu. Ustav Bosne i Hercegovine može se mijenjati samo kroz složenu političku proceduru i uz dogovor domaćih institucija. To znači da nijedna objava na društvenim mrežama, ma koliko glasna bila, ne može sama po sebi ukinuti entitete, mijenjati granice ili nametnuti novi ustavni model.
Ipak, takve inicijative ponekad imaju važniju funkciju od pravne: one testiraju raspoloženje javnosti i otkrivaju koliko su političke elite spremne razgovarati o reformama.
U tom smislu, Fehlingerova mapa nije promijenila ništa na terenu, ali je ponovo pokazala koliko je bosanskohercegovački sistem osjetljiv na svaku najavu drugačijeg uređenja. Jedni u njoj vide političku provokaciju, drugi nerealističan aktivizam, a treći podsjetnik da je sadašnji model često nefunkcionalan. Upravo ta podjela reakcija govori da tema nije nestala, nego i dalje čeka ozbiljniji domaći razgovor.
Na kraju, najvažnije pitanje nije da li će austrijski aktivista zaista promijeniti političku mapu BiH, nego zašto je toliko lako izazvati potrese samo jednim prijedlogom. Odgovor vjerovatno leži u činjenici da Bosna i Hercegovina i dalje živi između Dejtona kao temelja mira i potrebe za funkcionalnijom državom. Dok god taj konflikt ostaje neriješen, svaka nova mapa, inicijativa ili poruka može postati povod za novu rundu političkog nadmudrivanja.
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
