Tonino Picula traži odlučniji odgovor Evropske unije na politiku Beograda
Hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu i izvjestitelj za Srbiju Tonino Picula ponovo je skrenuo pažnju na odnos Evropske unije prema vlastima u Beogradu, ocijenivši da Bruxelles mora zauzeti mnogo čvršći i jasniji stav prema politici predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Prema njegovom mišljenju, posljednji događaji u Srbiji nisu samo unutrašnje političko pitanje, nego imaju šire posljedice za cijeli zapadni Balkan, posebno za države koje su istorijski i politički osjetljivije na promjene u Beogradu.
Picula upozorava da se politika Srbije posljednjih godina sve češće kreće na rubu onoga što evropske institucije smatraju prihvatljivim, a ponekad, kako kaže, i preko tih granica. U njegovoj ocjeni, reakcije Evropske unije na takvo ponašanje bile su previše oprezne i nedovoljno odlučne.
Upravo zbog toga smatra da je sada trenutak da Unija pokaže više dosljednosti, naročito ako želi zadržati kredibilitet u procesu proširenja i u promicanju demokratskih standarda u regionu.
Upozorenje na „crvene linije“ i poruke iz Beograda
Jedna od ključnih poruka koje je Picula poslao odnosi se na, kako tvrdi, prelazak političkih „crvenih linija“ od strane Vučićeve administracije. Posebno je izdvojio odlazak predsjednika Srbije na vojnu paradu u Moskvi, naglašavajući da takav potez u trenutku kada Evropska unija nastoji graditi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku šalje lošu poruku.
Po njegovoj procjeni, simbolika odlaska u Rusiju nije nevažna, jer pokazuje koliko se Srbija udaljava od evropskog političkog kursa i koliko je spremna balansirati između različitih centara moći.
Dodatnu težinu njegovim kritikama, kako navodi, ima i odnos zvaničnog Beograda prema ratnoj prošlosti. Picula je posebno problematičnim ocijenio veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića tokom njegovog posljednjeg ispraćaja u Beogradu. Za njega je to snažan signal da određeni dijelovi srpske politike i dalje nisu spremni da se jasno i nedvosmisleno suoče s prošlošću.
U evropskom kontekstu, takvi događaji ne bi smjeli biti tretirani kao izolovani incidenti, nego kao pokazatelj dubljeg problema u političkoj kulturi i javnom diskursu.
Bosna i Hercegovina kao posebno osjetljivo pitanje
Govoreći o mogućim posljedicama politike Srbije na susjedne zemlje, Picula je naročito izdvojio Bosnu i Hercegovinu. Prema njegovim riječima, upravo je BiH jedno od najosjetljivijih pitanja u regionu zbog složenog ustavnog uređenja, etničkih odnosa i stalnih političkih napetosti. Zbog toga je, smatra on, svaka poruka iz Beograda koja podsjeća na stare nacionalističke obrasce posebno opasna i mora biti pažljivo analizirana.
Picula je istakao da Hrvatska kao članica EU i NATO-a ima dovoljno snažne institucionalne mehanizme da štiti vlastite interese, ali je izrazio zabrinutost za zemlje koje nemaju isti nivo političke i sigurnosne zaštite. U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina prema njegovom mišljenju ostaje najranjivija, jer su unutrašnje blokade i vanjski pritisci često međusobno povezani.
Upravo zato, dodaje on, Bruxelles ne bi smio posmatrati dešavanja u Srbiji izolovano od šire slike regionalne stabilnosti.
Posebnu pažnju privuklo je i njegovo upozorenje na politički uticaj Srbije u Crnoj Gori. Picula smatra da evropska perspektiva te zemlje mora ostati prioritet, jer bi svako jačanje retrogradnih i nacionalističkih projekata moglo usporiti reforme i udaljiti region od evropskih integracija. Prema njegovom mišljenju, zapadni Balkan ne treba novu politiku zasnovanu na velikosrpskim idejama, već saradnju, povjerenje i poštovanje suvereniteta svih država.
Kritika upućena i institucijama Evropske unije
Picula se nije zadržao samo na kritikama Srbije. On je otvoreno izrazio sumnju da u Evropskoj komisiji i među najuticajnijim državama članicama trenutno postoji dovoljno političke volje za odlučniji odnos prema Beogradu. Po njegovom mišljenju, Srbija uživa znatnu finansijsku i političku podršku iz Evropske unije, ali istovremeno ne pokazuje dovoljno spremnosti da svoje politike potpuno uskladi s evropskim demokratskim vrijednostima.
Takav nesrazmjer, upozorava on, dugoročno može potkopati i samu vjerodostojnost politike proširenja.
U tom kontekstu je posebno pomenuo i odnose srpskog predsjednika s pojedinim evropskim liderima, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Picula smatra da ovakvi susreti, nakon događaja koji izazivaju zabrinutost u evropskoj javnosti, mogu stvoriti utisak da su određeni politički kompromisi važniji od principijelne odbrane demokratskih normi. To, kako kaže, nije dobra poruka ni za Srbiju ni za zemlje regiona koje posmatraju odnos Evropske unije prema Beogradu kao politički signal.
Izbori u Srbiji i pitanje stvarnih reformi
Govoreći o budućnosti Srbije, Picula je naglasio da će predstojeći izbori biti važni za određivanje političkog pravca zemlje. Ipak, upozorio je da sama promjena vlasti ne znači automatski i promjenu sistema. Prema njegovom mišljenju, ako se ne dogode suštinske reforme u oblasti vladavine prava, slobode medija, nezavisnosti institucija i poštovanja demokratskih procedura, onda ni eventualna promjena političkih aktera neće donijeti stvarni napredak.
On posebno naglašava da bi prijem Srbije u Evropsku uniju bez ozbiljnih reformi mogao stvoriti probleme i samoj Uniji. Takav ishod, smatra Picula, ne bi bio samo politički rizik nego i udar na unutrašnju koherentnost evropskog projekta. Zato Bruxelles, prema njegovom stavu, mora insistirati na jasnim kriterijima: usklađivanju s vanjskom politikom EU, jačanju demokratskih institucija, regionalnoj stabilnosti i dosljednom poštovanju međunarodnog prava.
Piculine izjave treba posmatrati kao političko upozorenje i pokušaj da se evropske institucije natjeraju na aktivniji pristup, a ne kao najavu neke već donesene odluke. Ipak, one jasno pokazuju da u dijelu evropske političke javnosti raste zabrinutost zbog smjera kojim Srbija ide i zbog mogućih posljedica takve politike za cijeli region.
U vremenu kada su odnosi na zapadnom Balkanu i dalje osjetljivi, poruka Tonina Picule svodi se na jedno: Evropska unija ne smije ostati pasivna ako želi očuvati mir, stabilnost i vlastite vrijednosti.
