Dodik ponovo zaoštrio retoriku: BiH, Republika Srpska, Srbija i ratna prošlost u fokusu novih poruka
Lider SNSD-a Milorad Dodik ponovo je privukao pažnju javnosti nizom političkih poruka koje su otvorile nekoliko osjetljivih tema istovremeno: budućnost Bosne i Hercegovine, položaj Republike Srpske, odnose sa Srbijom, političke prilike u Sarajevu, ali i tumačenje ratne prošlosti. U razgovoru za beogradsku „Politiku“, Dodik je iznio stavove koji se uklapaju u njegovu dugogodišnju političku matricu, ali i dodatno produbljuju već postojeće podjele u bh. političkom prostoru.
Prema njegovom viđenju, Bosna i Hercegovina bi trebalo da se vrati na ono što on naziva „dejtonskim podešavanjima“, što u praksi znači smanjenje ili poništavanje niza odluka koje su tokom godina nametali visoki predstavnici. Dodik već duže vrijeme tvrdi da je međunarodna intervencija u ustavno uređenje zemlje udaljila BiH od izvornog Daytonskog mirovnog sporazuma, a ovakve izjave predstavljaju nastavak njegove politike osporavanja centralizacije institucija na državnom nivou.
U tom kontekstu, posebno je odjeknula njegova poruka da će Republika Srpska, kako je rekao, „uzvratiti političkim udarcem“. Ta formulacija izazvala je pažnju ne samo zbog oštrog tona, nego i zbog činjenice da se koristi u trenutku kada je politička atmosfera u BiH već izrazito napeta.
Dodik je ocijenio da je RS napravila „korak unazad“ nakon što se, prema njegovim riječima, u Sarajevu ponovo počelo govoriti o ratu i o „drugom poluvremenu“, što je protumačio kao opasnu političku poruku i signal nove destabilizacije.
Govoreći o teritorijalnom i ustavnom uređenju zemlje, lider SNSD-a poručio je da Republika Srpska neće pristati na rješenja koja bi, prema njegovoj ocjeni, zadirala u njen položaj i nadležnosti. Time je još jednom potvrdio političku liniju koja insistira na snažnom entitetskom suverenitetu unutar BiH.
Za njegove pristalice, to je nastavak borbe za očuvanje izvornih nadležnosti entiteta, dok kritičari smatraju da takva retorika dodatno slabi funkcionalnost države i otežava bilo kakav institucionalni dijalog.
Dodik je u istom intervjuu komentarisao i zahtjev 14 zastupnika iz Federacije BiH za suspenziju sporazuma o specijalnim i paralelnim odnosima Srbije i Republike Srpske. Taj sporazum, inače, ima dugu političku i simboličku težinu jer predstavlja jedan od važnih elemenata institucionalne povezanosti između Banje Luke i Beograda.
Dodik je taj zahtjev ocijenio kao dio političkog pritiska na RS, čime je još jednom naglasio da srpski entitet vidi kao metu stalnih pokušaja ograničavanja njegovog političkog prostora.
Posebno oštre poruke uputio je na račun Sarajeva. Tvrdi da tamo više neće dobrovoljno odlaziti, a razlog za takav stav vidi u, kako kaže, potpunom prekidu političkog dijaloga u Bosni i Hercegovini. Po njegovoj interpretaciji, odgovornost za takvo stanje leži na političkim strukturama iz glavnog grada države.
Ipak, politička stvarnost u BiH daleko je složenija: višegodišnje krize, blokade institucija i međusobno optuživanje svih strana pokazuju da je odgovornost za zastoje raspršena i da nijedan politički blok nije ostao bez udjela u produbljivanju nepovjerenja.
U dijelu intervjua koji se odnosio na ratnu prošlost, Dodik je ponovo otvorio teme koje u Bosni i Hercegovini gotovo uvijek izazivaju snažne reakcije. Spominjao je Rasima Delića, Nasera Orića, Elfetu Veseli i Ratka Mladića, a posebno se osvrnuo na Srebrenicu. Pri tome je izrazio nepovjerenje prema presudama Haškog tribunala i njegovog nasljednika, navodeći da više vjeruje pojedinim autorima koji drugačije tumače događaje iz jula 1995. godine.
Takvo relativiziranje pravosnažno utvrđenih činjenica ne mijenja historijski i pravni okvir koji su potvrdili međunarodni sudovi.
Podsjetimo, međunarodno pravosuđe je jasno utvrdilo odgovornost za zločine počinjene u Srebrenici. Ratko Mladić je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor, a žalbenom presudom iz 2021. godine potvrđena je njegova osuda za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Upravo zbog toga izjave koje dovode u pitanje sudski utvrđene činjenice ne izazivaju samo političke polemike, nego i duboku zabrinutost organizacija za ljudska prava, preživjelih i porodica žrtava.
Dodik je u razgovoru govorio i o historijskim odnosima Srba i Bošnjaka, pri čemu je spominjao i Handžar diviziju iz Drugog svjetskog rata. Kroz niz historijskih primjera pokušao je ponuditi vlastito tumačenje odnosa među narodima na prostoru bivše Jugoslavije, povezujući prošlost s današnjim političkim prilikama.
Takav pristup pokazuje koliko se historija na ovim prostorima često koristi kao instrument savremenih političkih poruka, umjesto kao prostor za objektivno suočavanje s činjenicama i izgradnju povjerenja.
U završnom dijelu intervjua, Dodik je posebno naglasio odnose Republike Srpske i Srbije. Ponovo je najavio nastavak bliske saradnje s Beogradom i pozitivno govorio o politici predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
U tom kontekstu izgovorio je i poruku koja bi mogla izazvati nove reakcije u Bosni i Hercegovini: „Mi zajedno moramo snažno da istaknemo ideju vodilju ‘jedan narod, jedna država’, kako su to uradili Nijemci, i to upravo zbog historijskog kontinuiteta razbijanja srpskog jedinstva.“ Ovakva formulacija dodatno pojačava političke tenzije, jer se može tumačiti kao poziv na nacionalno objedinjavanje koje prevazilazi postojeće državne okvire.
Njegove posljednje izjave stoga se ne mogu posmatrati izolovano. One su dio duže političke strategije koja insistira na vraćanju nadležnosti na entitetski nivo, na snažnijem povezivanju s Beogradom i na stalnom osporavanju odluka koje dolaze iz zajedničkih institucija države. Istovremeno, takav diskurs ostaje u direktnom neskladu s pravosnažno utvrđenim činjenicama međunarodnih sudova o ratnim zločinima i genocidu, što dodatno produbljuje jaz između političkih narativa i sudski potvrđene istine.
U zemlji u kojoj su povjerenje, dijalog i institucionalna stabilnost ionako krhki, svaka nova izjava s nacionalnim nabojem brzo prerasta u širu političku raspravu. Zato Dodikove poruke, bez obzira na to kome su upućene, imaju dalekosežniji značaj od obične medijske izjave: one oblikuju javni ton, utiču na odnose među političkim akterima i ponovo podsjećaju koliko je bosanskohercegovačka politika i dalje opterećena nerazriješenim pitanjima iz prošlosti.
