“…a kako misliš majko, imalo se malo, a bilo sretno?
“Tako, lijepo. Dijete moje. Bilo je to doba kada se sitnica cijenila.
Kada se dobro cijenilo.
Kada nije bilo tijesno u malom.
Kada se čuvalo, a opet proveselilo.
Teško se zarađivalo. Mnogo teško.
Zato se dinar i cijenio.
…a danas, vakat čudan. Novčanici im puni, a kukaju…
Vile im tijesne.
Roditelj se zaboravi nazvat, samo da se čuje kako je, a kamoli obiđe.
Teško je to.
Boli me, dijete moje, što odrastaš u ovom vaktu.
Ljudi zaborave na dobro.
Osmijeh postao skup.
Pružena ruka, luksuz najveći.
Težak vakat, da Allah sačuva.
… i olakša.
Amin.” ♥️♥️♥️
Tekst: Faruk Begtašagić

Hanuma