Tragičan Gubitak: Ljubavna Priča koja Je Okončana Zajedno
U malim, pitomim selima u blizini Bijelog Polja, danas se osjeća duboka tuga i bol. Ovdje, gdje su ljudi živjeli jednostavnim životima ispunjenim ljubavlju i međusobnom podrškom, izgubili su dvoje dragih članova svoje zajednice – Fehimu i Abaza Radića. Ova dvoje ljudi, koji su zajedno kročili kroz sve životne izazove više od pet decenija, preminuli su u istom danu, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag. Prvo je napustio ovaj svijet Abaz, sin Bajrama, u 77. godini života, a samo nekoliko sati kasnije, uslijedila je njegova supruga Fehima, rođena Drndar, u 68. godini. Ovaj tragičan događaj nije samo gubitak za njihovu porodicu, već i simbol ljubavi koja je prkosila vremenu i smrti.
Njihove smrtovnice, postavljene jedna pored druge, svjedoče o trajnosti njihove ljubavi i zajedništva. U današnjem svijetu, gdje su ljubavni odnosi često prolazni i površni, priča o Abazu i Fehimi ostaje svijetla tačka, primjer istinske odanosti i zajedništva. Njihova dženaza, koja se održala 2. novembra 2025. godine, u 14 sati ispred gasulhane u Koritima, bila je ispunjena emocijama – suzama, ali i ponosom što su imali priliku svjedočiti takvoj ljubavi. Ukop je obavljen na mezarju Staro Selo, gdje su se okupili članovi porodice, prijatelji i komšije da odaju počast ovom neodoljivom paru.
Porodica u Tugi, Ali i Ponosu
Porodica Radić, koja se sastoji od sinova Tufika, Šefika, Refika i Eldina, te kćeri Nermine, Jasmine, Eldine i Zarke, okupila se danas u zajedništvu i bolu. Njihova tuga nije samo zbog gubitka roditelja, već i zbog nečega dubljeg – simbolike koje su predstavljali. Abaz i Fehima nisu bili samo supružnici; oni su bili prijatelji, partneri u svim životnim izazovima, a njihova ljubav bila je svjetionik koji je osvjetljavao put svima oko njih. Svi članovi porodice svjesni su da su njihovi roditelji kroz svoju ljubav naučili važnost zajedništva, podrške i nesebične brige jedni za druge.
Komšije i prijatelji u selima oko Bijelog Polja dijele iste emocije. Njihova sjećanja na Abaza i Fehimu ispunjena su toplim trenucima i zajedničkim druženjima. Složni su u ocjeni da su bili uzor mnogim mladim parovima, jer su uvijek bili tu jedni za druge, dijeleći radosti, brige, i vjeru u bolje sutra. “Nisu mogli jedno bez drugog, i eto, Allah ih je uzeo zajedno,” kazao je jedan od komšija, opisujući njihov neraskidivi odnos. Ova izjava nije samo opis njihove veze, već i odraz povjerenja i podrške koju su pružali svima u svom okruženju, čineći tako cijelu zajednicu jačom.
Komemoracija i Sjećanje
Na društvenim mrežama, rodbina i prijatelji ostavljaju emotivne poruke u znak sjećanja na njih. “Allah vam podario Džennet. Zajedno ste živjeli, zajedno i otišli,” pišu mnogi, dijeleći svoja sjećanja na Abaza i Fehimu. Ovaj izraz kolektivne tuge odražava koliko su njih dvoje značili za zajednicu. Njihova smrt nije samo gubitak za porodicu, već i za sve one koji su ih poznavali, a koji su imali priliku svjedočiti njihovoj nevjerojatnoj ljubavi i posvećenosti.
Ono što ovu priču čini još potresnijom je način na koji su oboje preminuli. Izgleda kao da su čekali trenutak da se zajedno oproste od života koji su dijelili. Takva ljubav, koja traje i nakon smrti, rijetko se može pronaći i često ostavlja snažan utisak na sve nas. U ovim teškim trenucima, porodica i prijatelji se okupljaju ne samo da tuguju, već i da proslave život i ljubav koju su oni dijelili. Njihova smrt nas podsjeća da su ljubavne priče poput njihove rijetke i dragocene, a njihova posvećenost jedno drugome je inspiracija za sve.
Poruka za Buduće Generacije
Priča o Abazu i Fehimi može poslužiti kao inspiracija za mnoge mlade parove. Njihova posvećenost jedno drugom, njihova sposobnost da prevaziđu sve izazove i ostanu zajedno, služi kao podsjetnik na to koliko ljubav može biti snažna. U vremenu kada se često zaboravlja na vrijednosti kao što su odanost, poštovanje i zajedništvo, njihova priča nas podsjeća da su ovo temeljne vrijednosti koje bi svi trebali cijeniti. Njihov primjer nas uči da prava ljubav ne poznaje prepreke i da je izdržljivost u vezi ključ za dugotrajnu sreću.
Također, ova situacija nas potiče da razmišljamo o vlastitim životima i odnosima. Koliko često se uzimamo zdravo za gotovo? Koliko često pokazujemo ljubav i zahvalnost onima koje volimo? U svijetu punom brzih promjena, gdje se mnoge stvari čine prolaznima, ljubav kao što je ona između Abaza i Fehime ostaje trajni simbol nade i vjere u ljudsku vezu. Njihov život nas uči da je ljubav dar koji treba njegovati i cijeniti, a ne nešto što se može podrazumijevati. U ovim teškim trenucima, neka njihova priča bude inspiracija svima nama da ljubav pokažemo ne samo riječima, već i djelima.
