Ime Abdulaha Jašarevića poznato je velikom broju ljudi u Travniku. Momak koji je od malih nogu odskakao od okoline svojim interesovanjem za matematiku, a kasnije i za fiziku, uvijek je bio poseban. Ipak, njegovo ime nije se povlačilo po medijima, osim u slučajevima kada je spomenut zajedno sa ostalim učesnicima na državnim i balkanskim takmičenjima, gdje je, po nepisanom pravilu, uvijek bio nagrađivan, piše Travnički.info.
Upravo njegova nenametljivost bila je svojevrsni okidač za intervju sa genijalcem iz Travnika, u kojem je on ispričao svoju priču za Travnicki.INFO, od djetinstva u Travniku do doktorskog studija na PMF-u u Sarajevu.
Kada bi predstavio sebe i ono što radiš, šta bi rekao? Koji su projekti trenutno u fokusu?
Moje školovanje počinje u Travniku gdje završavam osnovnu školu. Srednju školu nastavljam u Sarajevu na Sarajevo koledžu. Nakon srednje škole upisujem Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, smjer teorijska fizika, na kojem sam diplomirao, a nakon toga i magistrirao 2019. godine. Sada sam na doktorskom studiju. Kroz svoje čitavo obrazovanje sam se uglavnom bavio fizikom i matematikom.
Trenutno sam zaposlen kao asistent na oblasti Teorijska fizika na katedri za Atomsku, molekularnu i optičku fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Pored nastave koju drži, svaki asistent i profesor na fakultetu se bavi naučno-istraživačkim radom, kao i učestvovanjem na mnogim projektima i raznim drugim poslovima za dobrobit odsjeka i fakulteta. Otprilike 50% našeg vremena je usmjereno na nastavu, a 50% na sve ostalo.
Držim vježbe iz nekoliko predmeta iz raznih oblasti fizike. Uživam u prenošenju znanja studentima i osjećam se počastvovanim od Boga što se mogu baviti tako plemenitim zanimanjem. Kroz spremanje vježbi i rad sa studentima i sam naučim mnoge stvari koje nisam stigao i uspio naučiti u toku studija.
Na naučnom polju uglavnom sarađujem sa svojim mentorom prof. Elvedinom Hasovićem i akademikom Dejanom Miloševićem. Akademik Dejan Milošević je voditelj naše naučno-istraživačke grupe SAMOPHYS. On je jedan od vodećih svjetskih naučnika u svojoj oblasti. Uglavnom se bavimo atomskim i molekularnim procesima u jakim laserskim poljima. Tehnologija lasera se toliko razvila da trenutno postoje laseri koji u veoma kratkim vremenskim intervalima (pulsevima) daju lasersko zračenje ogromnog intenziteta. Ovi laseri imaju intenzitet veći od intenziteta koji bismo dobili kada bi svu snagu Sunčeve svjetlosti koja pada na Zemlju fokusirali na površinu manju od novčića. Kada takvim laserskim poljima djelujemo na atome, jone ili molekule dešavaju se veoma zanimljive i čudne stvari. U običnom foto-efektu atomi apsorbuju samo jedan ili rijetko dva fotona. U procesima sa ovako jakim laserskim poljima, atomi apsorbuju na desetine, stotine fotona iz laserskog polja. Ova polja bukvalno “čupaju” elektrone iz atoma. Moj zadatak se uglavnom svodi da proračunavam prostorne, energetske i impulsne spektre tako emitovanih elektrona. Pokušavam dobiti uslove i parametre pri kojima se dešavaju neki zanimljivi efekti. Uglavnom se sve svodi na kvantno-mehanički proračun.
Pored bavljenja teorijskom fizikom zanimam se za opremu i tehniku koju imamo na fakultetu. Pokušavam u nastavi i u samom svom učenju maksimalno iskoristiti opremu koju imamo. Uskoro nam dolazi donacija opreme u vrijednosti od preko milion eura od strane gospodina Edmonda Offermanna. Gospodin Offermann je čovjek koji je 2018. godine donirao sredstva za obnovu trebevićke žičare.
Općenito uživam u posmatranju i istraživanju prirode.
Završio si osnovnu školu u Travniku, koliko je za tvoj razvoj bilo bitno stečeno znanje u našem gradu?
Znanje koje sam stekao u svom osnovnoškolskom obrazovanju u Travniku mi je bila jako dobra podloga za daljnje napredovanje. Još u početnim razredima osnovne škole sam imao veoma dobru učiteljicu Ramizu Ganibegović. Poslije sam mnogo naučio od nastavnika matematike i fizike Sabrije Lopo i Ifete Agačević. Njihovo iskustvo i savjeti su mnogo utjecali na mene. Imao sam odličnu nastavnicu engleskog jezika Melindu Ibrišimbegović. Bez engleskog jezika nema savremene nauke, a od svoje nastavnice sam veoma dobro naučio osnovu koju sam kasnije samo malo nadograđivao. Općenito su svi nastavnici u OŠ “Travnik” ostavili ogroman trag u mom obrazovanju i odgoju.
Trenutni projekt koji radiš za Kanton Sarajevo, po čemu je specifičan i u čemu se ogleda?
Trenutno sa prof. Benjaminom Fetićem (kao voditeljem projekta), akademikom Dejanom Miloševićem i studentom Fahrudinom Telalovićem radim na projektu kojeg finansira Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo. Cilj nam je da od dijelova izradimo prototip pulsnog Nd:YAG lasera baziranog na pasivnom Q-prekidaču. Ovaj laser je jedan od najzastupljenih jakih pulsnih lasera u industriji. To je jedan od lasera kojim su učinjeni prvi eksperimenti u oblasti fizike koju sam opisao iznad. Ovaj projekat radimo u saradnji sa JU Centar za napredne tehnologije u Sarajevu i kompanijom „Zrak” d.d. Vrijednost projekta je oko 70 000 KM. Već nekoliko godina Kanton Sarajevo ulaže značajna sredstva za finansiranje naučno-istraživačkih projekata i na taj način nam daje do znanja da mogućnosti i prilike za napredovanje u ovoj državi ima.
Na koja dostignuća si najviše ponosan u dosadašnjoj karijeri?
Najviše sam ponosan što sam proglašen najboljim studentom Univerziteta u Sarajevu na prvom i drugom ciklusu studija 2018. i 2019. godine.
Poznato je da si imao podršku najbližih, a posebno roditelja kroz svoj razvoj, koliko su oni doprinijeli svemu i da li su te od malih nogu usmjeravali u tom pravcu?
Moji roditelji su nastavnici matematike i fizike. Od malena sam imao nekoga ko će raditi sa mnom, usmjeravati i savjetovati me. Pored toga što su me podučavali matematici i fizici, mnogo su vremena posvetili mom odnosu prema svemu tome. Oni su bili tu kada je trebalo da me motivišu i pokrenu kada posustanem, ali možda još bitnije da me smire kada me uhvati nervoza. Stalno su mi potencirali da to sve moram staloženo gledati, bez pretjerane nervoze i razmišljanja o uspjehu. Samo Bog daje uspjeh, a na nama je da se trudimo. Treba uživati u radu i trudu, a ne u uspjehu. Učili su me da postoje puno bitnije stvari i od nauke i karijere. Mislim da je za svakog čovjeka važno da pronađe takvu osobu (ako je u mogućnosti) koja će ga savjetovati i upućivati direktno u poslu koji radi, ali još bitnije koja će mu davati moralne savjete i utjecati na odnos prema svemu što radi.
