Adnan Frljak već dvadeset osam godina pazi svoju nepokretnu majku Džehvu koja je 1992. godine nakon ranjavanja ostala nepokretna. Pred ramazan Adnan se pobrinuo da i njihova kuća bude spremna da dočekaju najdražeg gosta, da je čisto, sređeno i da ima vremena da ovaj mjesec zajedno sa majkom provede na najbolji mogući način, u ibadetu.
– Ja Rabbi, šućur kad nas je obradovao da dočekamo naš lijepi mubareć ramazan, kad nas je Allah obradovao sa ljepotom, samo da nam pusti kiše da nam sve bukne iz zemlje. Sa nafakom i berićetom – kaže Džehva.
Iako je, kako kaže, ostala bez jedne velike blagodati, mogućnosti kretanja, Allah dž.š. je počastio mnogim drugim.
– Prije svega hairli djecom, dobrim komšijama, prijateljima. Vidom, sluhom, govorom. Sve to mi ne znamo cijeniti dok ne izgubimo. Ja evo hvala dragom Bogu, učim hatme u ramazanu. Halal bilo, svakoj sam koni proučila. Svakog se sjetim, da im dragi Allah dž.š. primi, a meni u sevap upiše – kaže Džehva ne skidajući osmijeh sa lica.
– Da nam naš sav narod bude živ i zdrav, i da veselo i u zdravlju isposte ramazan zajedno sa svojim evladima. Ellhamdullilah na svemu, šućur Allahu na svemu – poručuje.
Adnan kaže da mu ništa nije teško i da sve radi zbog Allahovog dž.š. zadovoljstva.
– Kada čovjek nešto radi, iza toga treba da stoji neki rezultat, rad bez rezultata nema nikakve koristi – počinje razgovor.
S ponosom se Adnan sjeća svojih društvenih aktivnosti i projekata koje je realizirao zajedno sa mladima sa ovog područja u sklopu omladinskog udruženja Bedem čiji je bio osnivač. Priča nam da je njegova mama ranjena u kući od agresorske granate. Adnan ima i sestru Amelu koja se udala prije 15 godina i od tada je on sa majkom. Kaže da se trudi da doprinese zajednici, bio je vijećnik općinskog vijeća Visoko, aktivan na brojnim projektima.
– Ono što sam uradio sa tom svojom rajom, to nije moj rezultat, to je bio nijet na Allahovom putu sa ciljem očuvanja bošnjačkog identiteta, da djecu odmaknemo od poroka, da pomognemo komšiji. Bilo je oko 500 akcija koje smo realizirali. Insan treba da pomogne, da daje, da jača islam, da budeš normalan, islam jeste da smo normalni, ništa drugo – ističe.
Kaže da, iako je ove godine ramazan drugačiji zbog koronavirusa, vratio se tradicionalniji, ispravniji život.
– Vratili smo se porodici. Bili su zatvoreni kafići, kladionice. A mi smo uvidjeli šta nam je zaista u životima važno i čemu zaista treba težiti – kaže Adnan.
Adnan je zadužen za sve poslove po kući, on i kuha, kupa svoju mamu, mijenja joj pelene, okreće je kako ne bi dobila rane od ležanja, pomaže joj da jede.
– To je moj svakodnevni život i smatram da je to sasvim normalno. Da tu nema ništa za ibreta. Svaki razuman čovjek bi tako trebao raditi. Ako nešto uradiš dobro, iz sebe siješ pozitivno. Kada ja ujutro ustanem na sabah, legnem još malo, sačekam da mama ustane da nju ne bihuzurim. Oko mame pohizmetim, dok u bašču, oko ručka, sada iftara, očistiš, radiš, a namaz je moj odmor i dobijam tako snagu. Od namaza do namaza praviš inventuru šta si uradio, jesam li mogao bolje, jesam li pogriješio, a čovjek se uči dok je živ – kaže Adnan.
Adnan kao vrsni kuhar priprema sva tradicionalna jela za iftare.
– Mama malo pomogne. Ja uglavnom pravim tradicionalna bosanska jela, sogandolmu, filovane tikvice i paprike, šiš ćevap, bamju, pite, zapečeno meso sa rižom, krompirom. Razna jela se spremaju, domaće supe, pire, zahlade, hošafi, kompoti, od domaćih borovnica, malina. Mama potječe iz starinske porodice gdje se uvijek lijepo kuhalo. Kakve je mama ružice pravila, niko ih nije znao napraviti, sa tiritom i orasima, pa hurmašice i lokume, ja nemam vremena da se tim bavim, pa ja odaberem nešto što se brže sprema. Mama je jufke razvijala preko cijele sobe. Sestra je naučila sve od mame, pa su i mene naučile – priča Adnan, te zaključuje da ako si vjernik i živiš u vjeri u ime Allaha, uz Njegovu pomoć sve se može uraditi. hayat.ba
