U jeku političkih previranja i borbi za institucionalnu kontrolu u Bosni i Hercegovini, posebno se ističe pitanje izbora Upravnog odbora Radio-televizije Federacije BiH (FTV). Tema je u centru pažnje javnosti jer je direktno povezana s pitanjem nezavisnosti javnih servisa i vladavine prava u zemlji. O ovoj gorućoj temi govorilo se u emisiji Plenum, gdje su uvaženi gosti — Senad Pećanin, Jakov Leon, Semir Mujkić i Sead Numanović — pokušali razjasniti dubinske probleme sistema koji sve češće prelaze granice zakonitosti i ulaze u sferu političke manipulacije.
Advokat i novinar Senad Pećanin povukao je paralelu između ponašanja političkog vrha Republike Srpske i trenutnih dešavanja u Federaciji BiH. Njegova ključna poruka jeste da ne postoji nikakva suštinska razlika između javnog ignorisanja zakona od strane Milorada Dodika i postupanja federalnih vlasti kada je riječ o imenovanju članova Upravnog odbora FTV-a. Dodik, prema njegovim riječima, otvoreno negira pravni poredak BiH, ali jednako tako se i federalne strukture ponašaju neodgovorno prema zakonima koje nominalno poštuju. Ovo licemjerje je, po Pećaninu, posebno opasno jer se prikriva iza deklarativnog patriotizma.
Pećanin je istakao kako je apsurdno govoriti o nezavisnosti javnog servisa ako je politička većina ta koja odlučuje o njegovom rukovodstvu. Ukazao je na činjenicu da se zakonski okvir koristi kao sredstvo političkog obračuna, umjesto kao mehanizam zaštite javnog interesa. Upravo zato je, po njemu, proces izbora članova Upravnog odbora izgubio svaki legitimitet.
Slično razočaranje izrazio je i Jakov Leon, ističući da trenutni model u kojem parlament ima ključnu ulogu u izboru rukovodstva javnih servisa automatski kompromituje ideju njihove nezavisnosti. U svom obraćanju Leon je uputio apel Domu naroda da se uzdrži od odluka koje mogu izazvati dugoročne posljedice po funkcionisanje FTV-a, pozivajući na povratak dijalogu i zakonitim rješenjima koja bi javni servis vratila građanima.
U diskusiju se uključio i Semir Mujkić, koji je posebnu pažnju posvetio pravnim aspektima cijelog procesa. On je upozorio na mogućnost da će odluke koje su donesene bez čvrste zakonske osnove biti predmet sudskog preispitivanja. Istakao je tri ključna problema u tom pogledu:
-
Dugotrajnost sudskog postupka – Sudske instance u BiH često sporo rješavaju ovakve predmete, što otvara prostor da se šteta već nanese prije nego što sud donese konačnu odluku.
-
Privremena validnost spornih imenovanja – Do momenta poništenja, sve odluke koje ti upravni odbori eventualno donesu mogu ostati na snazi, što vodi ka ozbiljnim institucionalnim posljedicama.
-
Povratak na početak bez trajnog rješenja – Čak i ako sudovi kasnije utvrde nezakonitosti, institucionalna šteta može ostati, a problem se ponovo vraća u ruke onih koji su ga inicijalno stvorili.
Mujkić je zaključio da se često koristi pravna mimikrija kako bi se opravdale odluke koje nemaju zakonsku podlogu, te da takva praksa ne samo da narušava integritet javnih institucija, već i stvara dodatno nepovjerenje među građanima.
Kroz cijeli razgovor provlači se zajednička nit: politička instrumentalizacija javnog servisa i ignorisanje ustavno-pravnog okvira. Gosti su se složili da je trenutni kurs kojim se kreće upravljanje FTV-om duboko problematičan, ne samo s aspekta zakonitosti, već i iz perspektive demokratskog razvoja BiH.
U zaključku, debata o Upravnom odboru FTV-a otvara mnogo više pitanja nego što nudi odgovora. Ona pokazuje koliko su političke strukture u BiH nespremne ili nesposobne da se odreknu kontrole nad medijima, čak i kada to direktno podriva principe koje nominalno brane. U trenutku kada je neophodna jasna institucionalna stabilnost i vjerodostojnost, procesi poput ovih dodatno otežavaju ionako kompleksnu političku scenu u zemlji.
Nezavisni javni servis je ogledalo stanja jedne države. Ako je to ogledalo zamagljeno političkim interesima, onda ni slika koju pruža ne može biti vjerodostojna. Upravo zbog toga, pitanje odgovornosti i zakonitosti mora biti na prvom mjestu — ne samo formalno, već suštinski. Jer samo tako javni servis može služiti onome kome je zaista namijenjen – građanima.
