On će u subotu, 1. oktobra, poslije sabah-namaza krenuti na put prema Saudijskoj Arabiji.
Kako je kazao za naš portal, ove godine je imao dvije želje. Jedna je bila da pješice ode do Potočara, a druga mu je bila Hadž.
Ahmed je skroman i dobar dečko. Kaže da je završio mašinsku školu u Busovači i da je zaposlen u realnom sektoru.
PUT DO SREBRENICE
Podsjećamo, on je ove godine iz Busovače pješice krenuo u Potočare kako bi na taj način žrtvama genocida u Srebrenici odao počast.
Ističe da mu put do Potočara nije bio naporan, prelazio je svaki dan 25 kilometara.
Na putu do Potočara susretao sam se sa dosta ljudi, upoznao sam nove prijatelje sa kojima sa ostao u kontaktu. Mnogi od njih su mi nudili prevoz do Potočara, ali sam odbio. Rekao sam sebi već ranije da ću u čast svih poginulih i stradalih otići pješice – navodi Ahmed.
Dodaje kako je dolaskom u Potočare osjetio nešto što nikad ranije nije osjetio.
To je poseban osjećaj, za mene je bio veoma emotivan trenutak. To se ne može opisati, to morate doživjeti – govori nam Ahmed.
ODLAZAK NA HADŽ
Za naš portal govori kako je od malena odgajan u duhu vjere i da se od malih nogu zainteresovao za mekteb i predavanja.
Još od malih nogu dok obavljam namaz, imao sam serdžadu na kojoj je naslikana Ka’ba. Gledajući u nju, zamišljao sam sebe kako tavafim (obilazim) oko nje. Moja ljubav prema Mekki je rasla od djetinjstva i ostala je toliko ukorijenjena da sam se odlučio na ovako jedan korak – naglašava Ahmed.
Zahvalio se firmi u kojoj je zaposlen, jer su mu, kako kaže, izašli u susret i podržali ga u njegovoj namjeri odlaska na Hadž i obavljanja islamske dužnosti.
Sve dođe na svoje, pa je došlo i to vrijeme da je odem vidjeti i u stvarnosti. Vjerujem da imam snage da izdržim do kraja, da vidim ono što sam godinama priželjkivao, da odem na mjesto gdje je živio najbolji čovjek na Svijetu, tako da će to biti veliki dan za mene. Imam samo dvije opcije, da se vratim kao hadžija ili da se živ ne vratim. Vjerujem da se uspjeh nalazi iza hrabrosti, a za velike snove mora se poduzeti veći kapacitet rizika i odgovonosti za sopstvenog života. Zahvalio bih se svom Ferhatović Senadinu, koji se prvi odazvao da mi pomogne prilikom polaska ovog nezaboravnog putovanja – zaključio je Šehović za Hayat.ba.
(M. Sultanović)
hayat.ba
