U jeku sve burnijih političkih tenzija u Bosni i Hercegovini, javnosti se obratio Mirnes Ajanović, predsjednik Bosanske stranke (BOSS) i pravnik po struci, iznoseći niz zabrinjavajućih i kontroverznih tvrdnji koje su izazvale val komentara u javnosti. Njegovo gostovanje u emisiji „Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem“ obilježila su oštra upozorenja o de facto stanju otcjepljenosti entiteta Republika Srpska, kao i navodi o tajnim planovima za podjelu države, za koje, prema njegovim riječima, nadležni šute.
U samom uvodu svog izlaganja, Ajanović je poručio da je Bosna i Hercegovina već faktički podijeljena, tvrdeći da je Republika Srpska prestala djelovati u okviru ustavno-pravnog poretka države. Prema njegovim riječima:
-
RS se de facto otcijepila, iako još uvijek ne i pravno (de jure),
-
Građani već mjesecima osjećaju posljedice tog prekida odnosa s entitetom RS,
-
Politički akteri iz stranaka kao što su Trojka i SDA ponašaju se pasivno i čekaju „da neko drugi riješi situaciju“.
Ajanović je išao toliko daleko da je izjavio kako „nekome treba rat“, te je upozorio na opasnost od namjernog ili slučajnog oružanog sukoba, koji bi mogao biti iskra za šire destabilizacije. Ipak, bio je jasan u jednom – bilo kakvo pozivanje na rat mora biti strogo sankcionisano kroz krivičnu odgovornost.
U nastavku razgovora dotakao se i osjetljivog pitanja tajnih planova za podjelu BiH. Ovdje je posebno prozvao Zukana Heleza, ministra odbrane BiH, za kojeg tvrdi da posjeduje saznanja o postojanju mapa koje prikazuju moguće podjele teritorije Bosne i Hercegovine. Prema njegovom mišljenju:
-
Ako su takve karte stvarno u opticaju – to je ozbiljno krivično pitanje,
-
Helez, kao državni ministar, bio je dužan da informacije odmah prijavi Tužilaštvu BiH,
-
Njegovo ćutanje o tome, smatra Ajanović, može se tumačiti kao saučesništvo u mogućem scenariju podjele države.
Ajanović se u emisiji direktno obratio Helezu, zahtijevajući odgovore na ključna pitanja:
-
Ko je izradio karte podjele?
-
Gdje se one nalaze?
-
Zašto one nisu predane institucijama pravne države?
Cijeli ton Ajanovićevog nastupa bio je alarmantan, prožet porukom da se stvari odvijaju ispod površine, dok politički vrhovi izostaju s konkretnim reakcijama. On poziva građane i medije da ne ostanu nijemi pred, kako je nazvao, najvećom prijetnjom opstanku suverene i jedinstvene BiH od kraja rata.
Njegove tvrdnje istovremeno ukazuju na:
-
ozbiljan institucionalni vakuum,
-
nedostatak povjerenja u političke i pravne mehanizme države,
-
postojanje opasnosti da unutrašnji problemi prerastu u vanrednu sigurnosnu krizu.
Ajanovićev narativ je, dakle, prožet mješavinom pravne analize i političkog aktivizma, a njegovi pozivi na odgovornost jasno stavljaju do znanja da ne vjeruje u dosadašnje mehanizme upravljanja krizama. Svojim riječima pokušava probuditi institucije da se ne oglušuju na potencijalne pokušaje narušavanja teritorijalnog integriteta zemlje.
U zaključku, njegovo pojavljivanje u javnosti otvara niz ozbiljnih tema:
-
Pitanje legitimiteta i autoriteta entitetskih vlasti koje sve češće djeluju van okvira države,
-
Odgovornost državnih funkcionera za postupanje po informacijama koje mogu imati krivičnopravne posljedice,
-
Neophodnost jačanja povjerenja u pravne institucije, koje bi morale da djeluju preventivno, a ne reaktivno.
Bez obzira na to da li se sve njegove tvrdnje mogu dokumentovati, Ajanović je svojim nastupom podigao uzbunu i otvorio prostor za dublju debatu o stanju u zemlji. U vremenu kada političke tenzije prijete da eskaliraju, njegovo izlaganje podsjeća da je očuvanje mira i ustavnog poretka zadatak svih – i institucija i građana. Ukoliko institucije ne djeluju, poručuje Ajanović, društvo bi moglo postati talac neodgovornih planova i šutnje onih koji su zakonom obavezani da reaguju.
S obzirom na težinu izrečenih optužbi i zabrinutost koju je Ajanović artikulisao, nužno je da šira društvena zajednica, uključujući medije, nevladine organizacije, akademsku javnost i građane, preuzme aktivniju ulogu u zaštiti ustavnog poretka i očuvanju mira. Umjesto prepuštanja sudbine zemlje političkim kalkulacijama i pasivnosti, vrijeme je da se zatraži transparentnost, institucionalna odgovornost i jasan stav protiv svakog oblika separatizma. Samo na taj način Bosna i Hercegovina može očuvati svoj suverenitet, osigurati stabilnost i krenuti putem istinskog demokratskog razvoja u interesu svih njenih građana.
