El-Hulejmi, rahimehullah, je rekao:
Mehabbetullah (ljubav prema Allahu) je izraz koji obuhvata mnoga značenja:
Prvo: Čvrsto vjerovanje da je On, neka je slavljeno Njegovo Ime, hvaljen u svakom pogledu, da je svakim Svojim svojstvom dostojan hvale,
Drugo: Čvrsto vjerovanje da je On dobročinitelj robovima Svojim, da im nebrojene blagodati daje i dobrotu pruža,
Treće: Ubjeđenje da je Njegova dobrota veća i uzvišenija od toga da Mu rob svojom lijepim riječima ili mnogobrojnim djelima može zahvaliti,
Četvrto: Da rob Njegove odredbe ne drži malehnim i bezvrijednim, niti obaveze prema Njemu prekomjernim i teškim,
Peto: Da rob bude ispunjen strahopoštovanjem iz bojazni da ga Allah ne napusti i zbog činjenice da mu spoznaja kojom je darovan i tewhid koji mu je veličanstvenim i lijepim učinjen mogu biti oduzeti,
Šesto: Da sve njegove nade budu vezane za Njega, i da se nikad ne osjeti neovisnim od Njega,
Sedmo: Da ga ova značenja, duboko urezana u njegovom srcu, podstiču da Ga (Allaha), na najljepši način koji može, ustrajno spominje (zikr čini),
Osmo: Da teži za najpotpunije obavljanje farzova i postizanju blizine kroz nafile koliko god je to u stanju,
Deveto: Kada čuje da Ga neko hvali, da Mu je blizak i da se bori na Njegovom putu da takvoga, tajno i javno, materijalno potpomogne i prijateljski podrži,
Deseto: Kada čuje nekoga da Allaha spominje (zikr čini) da ga pomogne, a kod koga očitu stranputicu vidi, tajno ili javno, da se takvom suprotstavi i ostavi ga.
Pa kad se u jednom srcu nađu sva ova značenja to se naziva ljubav prema Allahu (mehabbetullah). Iako ova sva značenja nisu spomenuta na jednom mjestu, ona se nalaze razlivena u mnogobrojnim predajama Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i onih koji su ga slijedili.
Autor: Imam el-Bejheki, Šu`ab al-iman, poglavlje: Deseti ogranak imana: ljubav prema Allahu Uzvišenom.
svjetlo-dunjaluka
