Ako slaviš dan Republike Srpske – neka znaš, ovo su njezini temelji…

Pa
Dođi
Navikao sam davno na tvoje pohode
Kao na neke velike bolesti
Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode
Što donosi ih sve jača
Ova noćna rijeka
Tmača

(Mak Dizdar, Kameni spavač, 1966.)

Piše: Faruk Vele

1. Ako slaviš 9. januar, neustavni “dan RS-a”, neka znaš da je Ferida Osmanović nakon srebreničkog pakla uspavala svoje dvoje djece, potom ustala i objesila se svojim šalom i kaišem. Treba to da znaš…
2. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, zapamti da je majka Ramiza Ajšić iz sela
   Kutuzero držala zaklanu glavu sina Muje, a koljač na nju vikao: “Pušćaj tu glavu”.
3. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, trebaš čuti priču dede Muniba
   Muminovića, oca četvorice ubijenih sinova koji se od tuge objesio u džamiji!

“Svi govorite:”Majka, majka. A otac?! Šta je otac?”, govorio je rahmetli Munib.

4. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, pročitaj presude koje kažu da je cijeli vojni
   i politički vrh te i takve Republike Srpske osuđen za ratne zločine. Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić… Karadžić, Mladić, Zdravko Tolimir, Ljubiša Beara i Vujadin Popović osuđeni su na doživotne kazne.
5. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, trebaš da čuješ priču o lijepoj Jasmini
   (Mehmeda) Ahmetspahić koja je bježeći od zločinaca skočila u smrt za zloglasnog hotela “Vilina vlas”. Silovanje je bilo dio genocidnog procesa, to je istina s kojom se moramo suočiti.
6. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, trebaš da znaš da su šestorica muškaraca i dječaka, Bošnjaka iz Srebrenice ležala na podu vojnog kamiona. Vojnik u čizmama je šutirao jednog u glavu i pitao: “Šta se treseš?”. Pa ga psovao. Svi su ubrzo ubijeni na Godinjskim barama kod Trnova…Majka je gledala sina dok pada pokošen rafalima. U tom času, dok je ubijan cijeli jedan svijet, i Sudnji dan mogao je da nastane.
7. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, trebaš upoznati svjedoka Nedžada Avdića
   koji je preživio masovno strijeljanje u Petkovcima. On će ti reći šta je počelo 9. januara.

“Jovo provjeri da li su svi mrtvi, koji je vruć ispali ponovo metak”. Jovi bi mrsko, pa
Nedžad preživio. I ispričao. Da nije…, zna se. „Ja sam greška njihovog savršenog sistema ubijanja“, govorio je.

8. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, treba da pročitaš zapisnik u kojem se veli
   kako je tačno 50 dana poslije tog “historijskog datuma”, 29. februara 1992. godine u Biljanima kod Ključa rođena Amila Džaferagić, kći Šemse. Beba Amila ubijena je te proklete 1992. godine, ne dočekavši prvi rođendan. A trebala je ove godine da napuni 31 godinu.

Kod nje su nađeni jedna bijela i jedna plava dječja cucla-duda… Kome je Amila smetala? Je li to to mirno okruženje o kojem Dodik govori kada govori o 9. januaru 1992.

9. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, nemoj reći da nisi čuo kako su 12. maja 1992. godine usvojeni Karadžićevi strateški ciljevi kao „kamen temeljac genocida“. Čak je i zločinac Ratko Mladić povukao: „To je, ljudi, genocid!“
10. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, moraš znati da je onaj „dobri deka“ Radovan Karadžić koji iz sada zatvora piše o pomirenju, 9. jula 1995. zločincu Miroslavu Deronjiću rekao: „Miroslave, to sve treba pobiti…Sve što stignete“.
11. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, pomoli se za nevino bošnjačko maksumče iz Srebrenice koje je umrlo jer nije bilo mjesta u helikopteru UNPROFOR-a.
12. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, onda nisi čuo da je majka Hajra Ćatić
    umrla, a da nije dočekala da pronađe i ukopa kosti voljenog sina, srebreničkog Lorku, pjesnika i novinara Ninu Ćatića, koji se posljednji javio iz ubijenog grada.
13. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, onda nisu čuo za prvu masovnu
    grobnicu u BiH i za stradanje 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na lokalitetima Uborak i Sutina, sjeverno od Mostara. Preživio je Redžep Karišik i sve ispričao. Redžep je umro 2021. godine, ali istina je ostala.
14. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, onda sigurno ne znaš Jasminu Ploskić, pravnicu koja traži kosti svoje djece ubijene u Nevesinju. Jasmina traži zemne ostatke kćerkice Ajle i sina Amara. Sin Amar je imao četiri i po godine, a kćerkica Ajla, beba od tek devet mjeseci, kad su ih ubili nevesinjski četnici. Ubili su oni i njenog supruga Hasana. Bijaše to ljeto 1992. godine.

Kome su Ajla, Amar i Hasna bili krivi?

15. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, sigurno nisu čuo za selo Briševo kod Prijedora gdje je između 24. i 25. jula 1992. godine ubijeno je 67 mještana, nedužnih Hrvata, što se smatra najvećim stradanjem Hrvata u jednom danu tokom rata u BiH. To su oni koje Dodik naziva „pokatoličenim“ Srbima.
16. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, sigurno ti nisu kazali za višegradske “žive lomače” na Bikavcu i u Pionirskoj ulici u Višegradu.
17. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, onda treba da naučiš da je Tomašica najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rada.
18. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, morat da prihvatiš tragičnu istinu o porodici efendije Hasiba Ramića u Semizovcu kod Sarajeva. Efendiju Hasiba, njegovu suprugu Šefiku i djecu Muhameda (13), Melihu (10), Ahmeda (4) i Aminu (bebu od mjesec dana) zločinci su ubili 28. maja 1993. godine, svega četiri mjeseca od 9. januara i „utemeljenja RS“. Vjerovali su da tako stvaraju RS!
19. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, onda te sigurno nije briga za 44- mjesečnu opsadu Sarajeva, za Markale, Tržnicu, pogibije u redovima za hljeb, za vodu… Za snajpere i razaranje. Za 11.541 ubijeni svijet, za 1.601 prekinuto djetinjstvo.
20. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, nisi želio da vidiš i čuješ kako su na prostorima pod kontrolom Vojske RS srušene 534 džamije, među kojima Ferhadija, Aladža i druge iznimne kulturne ljepote i vrijednosti. Daleko od ratišta vršen je urbicid i kulturocid.
21. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, moraš znati da je na lokalitetu Korićanske
    stijene, na planini Vlašić, 21. augusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su bili zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima. Tijela logoraša padala su u ponor dubok preko 300 metara. Pa se mještani okolnih srpskih sela žalili „da im smrdi“. Preživjelo je 12 osoba, koji su prenijeli istinu. Tako je to sa istinom, ona prije ili kasnije izađe na vidjelo.
22. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, moraš čudi priču o Zekiri Begić i njenoj
    nerođenoj bebi. Ta priča strašnija je i od smrti.
23. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, znaj da su genocidu u Srebrenici ubijeni
    i katolici, Hrvati Rudolf Hren i Anto Stanić… Pokoj im.
24. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, jesi li čuo za sudbinu porodica Sarajlić,
    Sejmenović i Malagić iz Bijeljine? To su oni što su ih odveli na obalu Drine u sembersko
    selo Balatun i strijeljali samo zato što su se tako zvali.

Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (6 i 10 godina), njihova majka Amira (1955) i otac
Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida
(1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12 godina) i sin
Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931).
Ubijeni su Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i
Edin (1079). Ubijeni su Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira
(1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).

25. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, jesi li čuo za krvavi Bajram i Bijeljinu,
    Zvornik, Foču, Bratunac, progone iz Trebinja, Bileće, Gacka… Za Preišićevo razaranje
    Mostara?
26. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, do Sudnjeg dana ćete proganjati sudbina majke Have Tatarević i šest njezinih sinova: Senada, Sejada, Nihada, Zilhada,
    Zijada, Nishada, muža Muharema…Na žrtve Zecova, Čarakova, Hambarina…Ta
    prijedorska polja smrti. Da, to je genocid!
27. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, moraš znati priču heroja Gorana
    Čengića, koji je ubijen jer je spašavao komšiju. To je priča o teroru Veselina Vlahovića
    Batka na sarajevskoj Grbavici. “To je priča iz koje niko ne može izaći živ”.
28. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, onda sigurno ne znaš istinu o Fikretu
    Aliću, čovjeku s naslovne strane magazina „Time“, jedne od najupečatljivijih fotografija
29. stoljeća. Slika tog izmučenogčovjeka iza žice logora „Trnopolja“ simbol je agresije
    na BiH i počinjenog zla u toj 1992. godini.
30. Ako slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, znaj da je izvršen elitocid i da su ubijani
    ljudi poput Ese Sadikovića, kozmopolite, građanima svijeta, eksperta UN-a, koji je
    doživio užasno zlo. U smrt je ispraćen aplauzom. Kao velikan.
31. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, onda moraš da znaš da je beba Fatima
    Muhić, od majke Have i oca Hajrudina, pronađena u masovnoj grobnici u Srebrenici i
    da se vodi kao najmlađa žrtva genocida u Srebrenici. „Oni su meni rekli da je mrtvo, ja nisam vidjela, nisu mi je ni pokazali“, pričala je majka Hava.
32. Ako slaviš 9. januar, neustavni dan RS-a, nećeš moći zaboraviti da su u Srebrenici
    ubijene 8.372 žrtve, žrtve najvećeg zločinca u Europi poslije Drugog svjetskog rata.
    Ova 31. tačaka užasa, za 31. godinu Republike Srpske. Kap u moru zla.

I šta se tu ima slaviti? Iko…

Ako te za sve ovo nije briga. Ako i dalje želiš da slaviš 9. januar, neustavni „dan RS-a“, neka ti je Svevišnji na pomoći!
Znaj da oni koji danas slave 9. januar, koji zveckaju oružjem nekoliko kilometara od grada mučenika i heroja, grada Sarajeva, ne žele dobro ni meni, ni tebi, nijednom normalnom i poštenom čovjeku. Jer, zlo je zlo.

Al ostat će zato poslije mene
Na nekoj prvoj kamenoj gromači
Iz nekih dobrih
I bolnih ruka
Procvala
Cvjetna
Poruka

svjetlo-dunjaluka