U jeku političkih previranja u Bosni i Hercegovini, najnoviji povod za javnu raspravu dolazi iz Kantona Sarajevo, gdje je zastupnik Demokratske fronte (DF), Albin Zuhrić, snažno reagovao na imenovanje novog Upravnog odbora Federalne televizije. Prema njegovim riječima, ovaj čin predstavlja vrhunac nelegalnosti i političkog besramlja koje demonstriraju stranke Trojke i Narodnog evropskog saveza (NES). U središtu pažnje našao se Zoran Krešić, novinar i, kako ga Zuhrić opisuje, „medijski jurišnik Dragana Čovića“, koji je izabran u Upravni odbor uprkos velikim kritikama.
Zuhrić se oglasio putem društvenih mreža, izrazivši šok i nevjericu povodom donošenja odluke za koju tvrdi da je u potpunosti nezakonita. Njegov javni istup nosi naslov „Noć crne Trojke“, aludirajući na mračan politički trenutak koji, kako on vidi, simbolizira pad svih moralnih, institucionalnih i zakonskih granica.
Prema njegovim tvrdnjama, imenovanje novog Upravnog odbora prošlo je bez obzira na sve upozoravajuće argumente. Nijedan racionalan prigovor nije bio dovoljan da zaustavi Trojku i NES da glasaju za ono što smatra “katastrofalnim prijedlogom.” Pojedinačno izjašnjavanje zastupnika nije promijenilo konačni ishod – Krešić je izabran, a politička stvarnost u BiH dobila je, prema Zuhriću, još jedan udarac po demokratskim načelima.
U svojoj objavi, Zuhrić oštro kritikuje aktuelnu vlast, optužujući je za sljedeće:
-
Kršenje zakona i procedura,
-
Imenovanje kadrova povezivanih s ekstremističkim ili retrogradnim stavovima,
-
Neposlušnost prema demokratskim principima i institucionalnim standardima,
-
Potpunu političku kapitulaciju pred HDZ-om i SNSD-om.
On posebno ističe da je ovaj čin rezultat koalicije Trojke i NES-a sa akterima koji su do sada bili poznati po političkom ekstremizmu i destruktivnim narativima. „Već su prešli sve granice… sada su rasterećeni i mogu glasati za najgora rješenja,“ piše Zuhrić, predviđajući još dublje političko urušavanje do kraja mandata.
Njegove riječi ne ostavljaju prostor za diplomatske formulacije. Trojku – koja je u početku predstavljana kao nada za promjene, sada vidi kao grupu političara opijenih vlašću, bez trunke savjesti. U početku mandata, kako tvrdi, bilo je pojedinaca koji su možda osjećali stid zbog nepopularnih odluka. Danas, prema Zuhriću, ti tragovi su nestali, a ostali su samo ljudi spremni da zarad političkog opstanka urade sve – pa i da pogaze sve vrijednosti koje su javno zagovarali.
U političkom smislu, ovaj slučaj može se sagledati i kao simptom šire krize u institucijama vlasti u BiH. Sumnje u neprincipijelne dogovore, trgovinu uticajem i odsustvo stvarne odgovornosti postaju sve učestalije, a građani, kako se čini, sve više gube povjerenje u političke elite. Zuhrićev istup je jasan izraz tog razočaranja i straha – straha da se država pretvara u prostor u kojem se odluke donose mimo zakona, javnosti i osnovnih moralnih normi.
Ono što njegov govor čini upečatljivim jeste i način izražavanja. „Slobodni pad ljudi koji su nam se predstavljali kao promjena“, slikovito oslikava njegov stav da su mnogi lideri Trojke iznevjerili očekivanja građana koji su ih izabrali zbog obećanja o transparentnosti, zakonitosti i obnovi povjerenja u institucije.
Zuhrićev komentar dolazi u trenutku kada se politička scena BiH nalazi u stanju sve češćih optužbi za klijentelizam, netransparentne odluke i zanemarivanje javnog interesa. On poziva građane da ne ostanu nijemi, jer će, kako navodi, troškove ovakvih odluka – finansijske, društvene i moralne – snositi svi.
U zaključku svoje objave, Zuhrić ne štedi riječi: „Do kraja mandata treba očekivati sve najgore od Trojke i NES-a. Neće imati nimalo zadrške da krše zakone, da kradu, da imenuju fašiste.“ Time šalje dramatično upozorenje na smjer u kojem se kreće trenutna vlast, pozivajući javnost na budnost, a institucije na reakciju.
Ovaj slučaj još jednom potvrđuje duboku polarizaciju na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, gdje se borba za pozicije i uticaj nerijetko vodi bez obzira na demokratske standarde, pravne procedure i etičke principe. U vremenu kada građani sve više traže odgovorne i dosljedne lidere, politička praksa koja se odvija u tišini noći i iza zatvorenih vrata ne donosi stabilnost – već dodatnu sumnju u smisao izbora i povjerenja u sistem.
