U posljednjim danima, javnost u Bosni i Hercegovini ponovo potresa slučaj Aleksandra Knjeginjića, čovjeka čija je krvava prošlost ostavila neizbrisiv trag – i koji, i nakon što je za svoje zločine pravosnažno osuđen, danas ponovo širi prijetnje, govor mržnje i otvorene pozive na nasilje prema Bošnjacima.
Naime, u objavi od 12. jula, Knjeginjić se poslužio istorijskim referencama iz perioda Osmanskog carstva, spominjući represiju Omer-paše Latasa i mučenja Ali-paše Rizvanbegovića, kako bi kroz tu prizmu kreirao prostor za poruke u kojima se koristi najprizemnijim jezikom uvreda, ponižavanja i poziva na fizičko i simbolično nasilje.
U objavi, direktno je targetirao Ćamila Durakovića, potpredsjednika manjeg entiteta RS, te njegovog savjetnika Sudbina Musića, upućujući im poruke pune mržnje i dehumanizacije. Poručio je, između ostalog, da će oni “držati ular i telaliti” dok se Bošnjaci “ponižavaju”. Ne samo što ovakve poruke predstavljaju direktnu prijetnju, već su i snažno obojene etničkom netrpeljivošću i negiranjem genocida u Srebrenici, što dodatno produbljuje zabrinutost javnosti.
Podsjećanja radi, Knjeginjić je 1994. godine u Prijedoru ubio supružnike Rejhana i Raziju Sikirić, što je i sam priznao pred američkim sudom. Nakon što su nadležni organi Sjedinjenih Američkih Država reagovali, izručen je pravosuđu Bosne i Hercegovine. Taj čin, iako završen suđenjem, očito nije bio kraj njegove destruktivne uloge u javnom prostoru.
Danas se ovaj bivši osuđenik ponovo vraća na scenu, ali sada kroz digitalne platforme na kojima širi ideologiju mržnje. Nije prvi put da je njegov javni angažman izazvao osudu. Ranije je pokrenuo peticiju za zabranu Dana bijelih traka, dana kojim se simbolično podsjeća na diskriminaciju i progone Bošnjaka iz Prijedora 1992. godine – zločine koje međunarodna zajednica priznaje kao sistematsko etničko čišćenje.
Na njegov posljednji istup reagovao je i direktno prozvani Sudbin Musić, jedan od najaktivnijih glasova bošnjačkih žrtava u Prijedoru. On je istakao zabrinutost zbog šutnje vlasti, medija i civilnog sektora.
U svom odgovoru, Musić je naglasio:
-
“Ovaj lik poziva na genocid, a niko ne reaguje.”
-
“Ne staje mi u zaštitu ni jedan Bošnjak iz Prijedora, ni politički ni iz nevladinog sektora.”
-
“Medijima to očito ništa ne znači.”
Njegove riječi ukazuju na duboko razočaranje u institucionalni i društveni sistem, koji ne uspijeva pružiti zaštitu onima koji javno ukazuju na opasnost širenja ekstremizma.
Posebno je zabrinjavajuće što ovakve poruke dolaze uoči godišnjice zločina nad bošnjačkim selima Čarakovo i Zecovi, čije civilne žrtve još čekaju pravdu i priznanje. Musić u tom kontekstu poručuje da “mržnja nikada ne nestaje, već samo mijenja formu i sredstvo djelovanja”.
Ovaj slučaj nije izolovan incident. Već je jasno da postoje pokušaji revizionizma, istorijskog poricanja i aktivne normalizacije nasilne retorike, što može imati vrlo opasne posljedice u društvu koje se i dalje oporavlja od ratne traume.
Upozoravajuće je i što institucije još uvijek nisu reagovale. Ne postoji javna informacija da je protiv Knjeginjića pokrenuta nova istraga zbog prijetnji, što otvara brojna pitanja:
-
Zašto sistem toleriše otvorene prijetnje genocidom?
-
Zašto se dopušta javna rehabilitacija osoba sa ratnom prošlošću?
-
Gdje je institucionalna odgovornost kada su u pitanju manjinska prava i zaštita ugroženih?
Paljenje mržnje u digitalnom prostoru, posebno kada dolazi od osoba sa historijom zločina, ne smije ostati bez odgovora. Ova situacija mora poslužiti kao alarm za sve segmente društva – od pravosuđa, preko političkih predstavnika, do medija i akademske zajednice – da se hitno podigne nivo zaštite i spriječi dalje urušavanje temelja suživota prenosi dijasporainfo.net
Jer šutnja pred prijetnjama zločinom – jeste saučesništvo.
