U posljednjem intervjuu koji je dao za jednu rusku prorežimsku novinsku agenciju, potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vulin iznio je svoja očekivanja u vezi sa trenutnim protestima koji potresaju Srbiju. Kako je naveo, vjeruje da će se u narednim danima situacija dodatno zaoštriti, naglašavajući da iako su većina građana koji učestvuju u protestima patriote koji vole Srbiju, vođe tih okupljanja, prema njegovim riječima, dolaze pod direktnim uticajem Zapada.
Vulin ističe da je evidentno kako je protestni pokret, koji traje već više od četiri mjeseca, započeo kao reakcija na konkretne događaje, ali je ubrzo prerastao u širi politički pritisak. Podsjetio je da protesti traju od novembra 2024. godine, kada je u Novom Sadu došlo do tragedije – urušavanja konstrukcije na željezničkoj stanici, što je za posljedicu imalo smrt 16 ljudi. Ova tragedija, kako navodi, bila je inicijalna kapisla koja je pokrenula talas nezadovoljstva u zemlji.
Prema njegovim riječima, protesti su krenuli iz akademskih krugova, tačnije od studentskih organizacija koje su zahtijevale odgovornost odgovornih i transparentnu istragu, a zatim su se proširili na širu javnost i brojne gradove širom Srbije. Demonstranti sada, osim pravde za žrtve, traže i:
-
Odgovornost odgovornih lica za tragediju.
-
Sistemsku istragu o okolnostima urušavanja stanice.
-
Smanjenje korupcije i poštivanje sigurnosnih standarda.
-
Smjenu svih onih koji su učestvovali u donošenju loših odluka.
Vulin smatra da se iza cijelog pokreta, i pored autentičnih zahtjeva građana, nalaze pojedine strane sile koje, kako tvrdi, žele destabilizovati Srbiju. Posebno ističe uticaj američkih krugova koji su bliski protivnicima Donalda Trumpa, kao i nekoliko evropskih obavještajnih službi, koje prema njegovim tvrdnjama, ciljaju na postavljanje političara spremnih da sprovode interese Zapada, uključujući uvođenje sankcija Rusiji.
Kada je riječ o bezbjednosnom aspektu protesta, Vulin je bio izričit u uvjerenju da su snage bezbjednosti Srbije dovoljno kapacitirane da zaštite stabilnost države. On naglašava da nema razloga za paniku i da će, čim bude formirana nova vlada, cijela situacija biti stavljena pod kontrolu. Po njemu, upravo formiranje vlade predstavlja prelomni trenutak nakon kojeg bi sve tenzije trebalo da splasnu.
Posebno interesantno u njegovim izjavama jeste način na koji razdvaja demonstrante. Dok većinu građana opisuje kao ljude koji iskreno žele bolje uslove i pošteno društvo, on u isti mah optužuje one koji stoje na čelu protesta da vuku konce pod stranim uticajem. Na taj način pokušava napraviti distinkciju između autentičnog nezadovoljstva naroda i političkih motiva koje pripisuje Zapadu.
Vulin se osvrnuo i na do sada preduzete korake vlasti. Podsjetio je da je nakon javnog pritiska došlo do pada vlade, kao i ostavke nekoliko ključnih dužnosnika, među kojima se izdvaja ostavka ministra građevinarstva. Ipak, uprkos tim potezima, protesti nisu stali, već su se intenzivirali, što po njemu dodatno potvrđuje da su određene vanjske sile zainteresovane za destabilizaciju.
Za kraj, Vulin je poslao poruku kako vlast u Srbiji neće podleći provokacijama niti dozvoliti da zemlja skrene sa svog kursa. Njegov ton jasno odražava nepopustljivost trenutne vlasti i odlučnost da ostane pri svom pravcu, bez obzira na sve izazove.
Ako posmatramo širi kontekst, Vulinove izjave dio su već poznate retorike kojom se unutrašnji problemi često prebacuju na navodne strane zavjere i vanjske uticaje. Time se istovremeno nastoji umanjiti odgovornost domaćih političkih aktera, a fokus javnosti skrenuti na velike sile. Međutim, ostaje da se vidi kako će se situacija razvijati i hoće li najavljena formacija nove vlade zaista uspjeti smiriti nezadovoljstvo koje je već zahvatilo čitavu zemlju.
Jedno je sigurno – protesti koji su započeli kao reakcija na tragediju prerasli su u mnogo širu borbu za odgovornost i transparentnost, a naredni dani pokazaće da li će srpska vlast uspjeti obuzdati taj val ili će doći do daljnje eskalacije.
Na kraju, jasno je da trenutna situacija u Srbiji ne predstavlja samo prolazni politički incident, već ozbiljan test za institucionalnu stabilnost zemlje. Način na koji će vlast odgovoriti na zahtjeve građana, kao i sposobnost da se dijalog uspostavi bez daljnjeg zaoštravanja, presudno će uticati na budući smjer Srbije. Hoće li prevladati insistiranje na unutrašnjem rješavanju problema ili će retorika o stranim uticajima ostati dominantan alat vlasti, ostaje da se vidi. Međutim, ono što je sigurno jeste da pitanja odgovornosti, transparentnosti i povjerenja građana u institucije više neće moći biti ignorisana. Građani Srbije jasno su pokazali da su spremni istrajati u svojim zahtjevima, što vlast stavlja pred ozbiljan izazov kojem će morati pristupiti s više pažnje nego do sada.
