Valja meni samom na dug put!
Jednom pobožnom čovjeku se približila smrt, pa su se njegovi bližnji kod njega okupili i plakali. On je zatražio da ga posjednu da ih sve vidi, i oni su to sa njim uradili. On im je počeo postavljati pitanja:
• Prvo se obratio ocu i upitao: “Babo, zašto plačeš?”
Otac reče: “Dragi sine, teško mi je i pomisliti da ću te izgubiti i sam ostati!”
• Pogledao je u majku i upitao: “A ti, majko, šta je tebe toliko rasplakalo?”
Majka reče: “Sine, srce moje, teško mi pada to što ću ostati bez tebe!”
• Zatim je upitao suprugu: “Draga, zbog čega ti plačeš”
Ona reče: “Zato što gubim nekoga ko mi je toliko potreban i drag!”
• Potom je upitao djecu: “Djeco moja draga, šta je vas toliko ožalostilo?”
- Oni rekoše: “Mi ostajemo bez tebe prava siročad!”
Kada ih je saslušao, poče plakati jače od svih njih, pa oni počeše njega pitati: “A zašto sada ti toliko plačeš?!”
On reče: “Plačem, jer sam shvatio da svako od vas plače zbog sebe, a niko zbog mene!
Niko od vas ne plače; - što ja odlazim na dalek i neizvjestan put.
- niti zbog toga što je moja opskrba na putu u vječnost mala!
- niti zbog toga što ću ovu toplu postelju zamijeniti zemljom!
- niti zbog ispita koji me čeka u kaburu i na Sudnjem danu, pred Sveznajućim!”
Zatim je pao i umro.
A i ti prijatelju, da znaš kako će te brzo zaboraviti nakon što te isprate, od sada bi se počeo spremati za susret s melekom smrti i sa svojim Stvoriteljem!
Koliko sam puta ispraćao drage osobe i svaki put video da je ljudima najvažnije kako da obrišu svoju obuću od zemlje koja se zalijepila za nju i gdje će poslije ispraćaja na ručak ili kahvu!
Allahu Milostivi, daj da naš posljednji dan bude najljepši dan od kada nas je majka rodila i priredi nam lijep doček kod Sebe!
