Poslanik, s.a.v.s., ih je podučavao da, kada dođu na mezarje, izgovore: ‘’Es-selamu alejkum ehled-dijari minel-mu’minine vel-muslimin, ve inna in ša Allahu bikum lahikun. Entum feretuna va nahnu lekum tebe’un. Nes’elullahe lena ve lekumul-‘afijeh.‘’
Ovo hadisku predaju bilježi Imami Ahmed i Muslim od ashaba Burejde, r.a. kog su jedne prilike pitali šta je Poslanik, a.s., podučavao ashabe vezano za zijaret mezarjima, pa je Burejde, r.a., rekao naprijed navedeni hadis.
Postoji i nekoliko drugih hadiskih predaja koje nas podstiču i upućuju kako da se sjećamo naših umrlih, odnosno šta da konkretno činimo kad zijaretimo (posjećujemo) mezarja i kako da dovimo za naše umrle.
OGLAS
Tirmizi bilježi predaju od Ibni ‘Abbasa u kojoj se kaže da je Vjerovjsnik, s.a.v.s., prošao pored medinskog groblja, okrenuo se prema njemu licem i proučio dovu sličnu naprijed navedenoj.
Hazreti Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., katkada noću znao izlaziti do obližnjeg medinskog mezarja Beki’a i obraćajući se Svevišnjem Gospodaru učio dove za umrle stanovnike tog kaburistana.
Jedne prilike je Aiša upitala Resulullaha šta da uči kad ulazi u mezarje ili prolazi pored istog, pa ju je Muhammed, a.s., podučio selamu i dovi sličnu onoj koju prenosi Burejde, r.a.
Ibn Ebu Mulejke kaže: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘’Posjećujte vaše umrle i nazivajte im selam, jer vi u njima imate ibret (pouku).’’(Ibn Ebu Dunja, hasen)
Od Nafia se prenosi da Ibn Omer ne bi nikada prošao pored nekog kabura, a da ne bi stao i nazvao selam umrlom. (Imami Gazali, Ihja, poglavlje ‘’Život poslije smrti’’)
Nazivanje selama u ovom slučaju možemo shvatiti kao prizivanje spasenja i blagoslova na onog rahmetliju kojem taj selam upućujemo.
Ovi postupci nazivanja selama i učenja dove za oprost grijeha umrlima, pokazuje veličinu islama i brigu koju islam pruža prema svakom ljudskom bića, pa čak i nakon njegove smrti.
Iz navedenih predaja i mnogih drugih koje nismo spomenuli, da se zaključiti da u bonton i edeb muslimana spada da često uče dove za svoje merhume, te da im pri pomenu predaju rahmet.
Različiti su vidovi i načini predavanja rahmeta. Kada spomenemo Poslanika, a.s., onda donesemo salavat. Za ashabe obično kažemo: radijellahu anhum, a za ostale muslimane, dobre ljude i ulemu koristimo druge različite vidove dove, odnosno predavanja rahmeta (rahmetullahi ‘alejhi, rahimehullah i dr.)
Vjernici posjećuju mezarja radi ibreta i pouke. Razmišljaju o svrsi i cilju ovog prolaznog dunjalučkog života, te se sa mezarja vraćaju bogobojazniji i odlučniji da svaki svoj životni trenutak iskoriste čineći razna dobročinstva drugima, a sve s ciljem približavanja Allahu, dž.š., čineći svaki svoj postupak isključivo u ime Njega.
Stoga posjete mezarjima imaju svoj svekoliki značaj i svakako trebaju biti u skladu sa praksom Poslanika i njegovih časnih ashaba.
Vjernici prilikom posjete određenom kaburu svog merhuma mogu i trebaju upućivati što više dova za istoga. Znamo da umrli budu obavješteni o našoj posjeti i jako se obraduju našim selamima i fadiletima dova koje za njih učimo. Ovdje se konkretno misli na istigfar i dove za oprost grijeha.
U nastavku navešćemo nekoliko dova koje se spominju u hadisima. Ovi sadržaji nas upućuju na to kakve bi i naše dove za naše merhume trebale biti.
Navedeni su prijevodi na naš jezik kako bi se što veći broj naših muslimana mogao okoristiti istima:
“Allahu moj, oprosti mu i smiluj se, grijehe mu pobriši i sačuvaj ga, počasnim ga mjestom blagodari i širokim učini ulazak u kabur, očisti ga vodom, snijegom i hladnim zrakom, očisti ga od grijeha kao što bijelu odjeću čistiš od prljavštine! Udijeli mu kuću (ahiretsku) bolju od njegove dunjalučke i saputnicu bolju od njegove dunjalučke! U Džennet ga uvedi i zaštiti ga kazne zagrobne ( i od vatre džehenemske)!”(Muslim, Nesai)
– “Allahu moj, oprosti našim živima i našim mrtvima, našim prisutnim i našim odsutnim, našim mlađima i našim starima, muškim i ženskim! Allahu, onoga koga poživiš među nama, učini da živi u islamu, a onoga koga na ahiret preseliš, preseli ga u imanu! Allahu, ne uskrati nas Tvojih nagrada njemu i ne skreni nas s Pravoga puta poslije njega!” (Ebu Davud, Ibn Madže)
– “Allahu moj, dotični je u Tvojoj zaštiti i u dosegu Tvoje blizine – zato, zaštiti ga od stradanja u kaburu i od džehenemske kazne! Ti si Posjedovatelj iskrenosti i Istine – te zbog toga oprosti mu i smiluj mu Se, jer, doista, Ti si Onaj koji oprašta i koji je Milostiv.”(Ebu Davud, Ibn Madže)
– “Allahu moj, rob Tvoj, sin robinje Tvoje potrebuje milost Tvoju, a Tebi ne treba kazna njegova. Ako je bio dobročinitelj, povećaj broj njegovih djela, a ako je bio griješnik, ne obaziri se na grijehe njegove!” (Taberani, Hakim)
Muslimanima je propisano da klanjaju dženaze svojim umrlima, te da na istima uče dove za njih. Iz navedenih hadisa Allahova Poslanika, a.s., vidjeli smo kakav sadržaj tih dova treba da bude na dženazi, ali i kasnije kada se u drugim prilikama i situacijama sjećamo svojih umrlih.
Doviti za umrle, mimo dženaze-namaza, možemo nakon ukopa, prilikom posjete vjerničkim mezarjima, nakon pet dnevnih namaza, odnosno bilo kada kad su pogodne prilike za dovu.
Kad se organiziraju kakvi kolektivni skupovi, komemoracije ili drugi vidovi sjećanja na naše šehide i naše umrle uopće, smatram potpunijim i za umrle efdalnijim i boljim, da neko od prisutnih ( imam ili najučeniji na skupu) podignutih ruku glasno prouči dovu za umrle, a da prisutni izgovaraju Amin.
Tako ćemo, nadam se, prije izgraditi jednoobrazan način sjećanja koji neće biti formalan niti monoton. Ako prisustvujete raznim vidovima sjećanja na naše rahmetlije, posebno sjećanja na naše šehide, primjetićete nekoliko različitih postupaka prisutnih, iako svi ‘’odaju počast’’ istim osobama.
Vjerujem da bi kraća dova za oprost grijeha umrlima imala određeni efekat i na prisutne koji bi aminali na dovu (koja bi bila najčešće učena na našem jeziku), a uz to istigfar i dova su u potpunom skladu sa Vjerovjesničkom praksom i konsenzusom svih islamskih učenjaka, za razliku od mnogih drugih ibadeta za koje nema konsenzusa niti stopostotne potvrde da će određeni naši postupci ikako i uopće koristiti umrlima.
Postoje hadiske predaje koje nas upućuju da pored selama i naših dova, umrli imaju koristi ako za njih dajemo sadaku (iskopamo bunar, napravimo hajir česmu, stipendiramo nekog učenika ili studenta, potpomognemo siromaha i slično). Za umrle, po slovu hadisa, možemo postiti određene dane ramazana ili zavjetnog posta koje su oni htjeli ispostiti, ali ih je smrt preduhitrila, te za iste možemo obaviti hadždž i umru.
I za kraj: Allahu moj, oprosti našim umrlima, smiluj im se, učini im kaburove prostranim, a njihov boravak u berzahu prijatnim i ugodnim. Oprosti im njihove pogreške i pređi preko loših postupaka njihovih, jer su oni samo Tebe obožavali i u Tvoju se milost nadali. Ti si Milostiv i Onaj koji prašta, pa njima i nama oprosti, te daj da na ahiretu budemo u džennetu prostranom zajedno sa poslanicima, šehidima i svim našim voljenima. Slavljen neka si Ti, o Gospodaru, Koji mnogostruko nagrađuješ, daruješ i praštaš!
Za Akos.ba piše: Admir Iković
