Predsjednica Skupštine Srbije, Ana Brnabić, izjavila je da ne vidi problem u finansiranju projekata iz inostranstva, pod uvjetom da je to jasno i transparentno, s jasnim ciljevima. Ipak, naglasila je da bi bilo problematično ako bi ta financijska sredstva bila usmjerena na smjenu demokratski izabrane vlasti u Srbiji, što se smatra ozbiljnom prijetnjom stabilnosti zemlje.
Brnabić je potom komentirala situaciju oko USAID-a i njihovog uloga u financiranju nevladinih organizacija u Srbiji. Naime, logo Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) bio je uklonjen sa službene stranice parlamenta, a prema njenim riječima, to se dogodilo na zahtjev jedne zastupničke grupe, ali i zato što više nije bilo obaveze prema agenciji da njihov logo ostane prisutan na tom mjestu. Predsjednica Skupštine je istaknula da je USAID ranije pomogao u izradi stranica, zbog čega je logo bio prisutan, no sada nije bilo nikakve potrebe za njegovim daljnjim održavanjem na stranici. Brnabić je napomenula da nije bilo nikakvih razloga da se logo ostavi na vječnost, jer nije postojala obveza prema USAID-u.
Govoreći o financijskim sredstvima koja su dolazila iz inostranstva za nevladine organizacije u Srbiji, Brnabić je izjavila da je bila članica Upravnog odbora Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED), ali da nikada nije bila direktno zaposlena u toj organizaciji. Također, napomenula je da je ponosna na svoju ulogu u NALED-u i da ne vidi nikakav problem u tome što je bila dio takvog organizacijskog tijela, dodajući da nije imala nikakvih sumnji u transparentnost rada ove organizacije.
Na pitanje novinara o tome koliko je novca USAID uložio u nevladin sektor dok je Brnabić bila članica NALED-a i kako su ta sredstva bila raspoređena, predsjednica Skupštine je odgovorila da su se mnoge donacije koristile za infrastrukturu i za projekte od javnog interesa, poput vodovoda i izgradnje vrtića. Brnabić je jasno stavila do znanja da ne smatra ove aktivnosti nezakonitim ili kriminalnim, budući da su sredstva korištena u svrhu razvoja društvene infrastrukture, a ne u političke svrhe.
Osim toga, Brnabić je spomenula da je administracija Donalda Trumpa jasno ukazala na to koliko je novca ušlo u Srbiju s ciljem destabilizacije i smjene Aleksandra Vučića i njegove vlade. Istaknula je da je, prema informacijama objavljenim u medijima, osoba koja je radila u nevladinom sektoru u Srbiji godišnje zarađivala 400.000 dolara, i to s ciljem svrgavanja Vučića. Ovaj slučaj je Brnabić iskoristila kako bi pojasnila da je smanjenje takvih aktivnosti bilo jedan od prioriteta nove administracije u SAD-u, koja je odmah po dolasku na vlast 20. siječnja 2017. godine obustavila mnoge financijske operacije usmjerene na pomoć u inozemstvu, uključujući projekte koji su bili povezani sa destabilizacijom političke situacije u Srbiji.
Svi ovi komentari Brnabić upućuju na opreznost prema stranim utjecajima u unutarnjoj političkoj situaciji Srbije, gdje smatra da finansijska sredstva iz inozemstva mogu biti korisna ako služe cilju razvoja i poboljšanja kvalitete života građana, no da postoji velika opasnost ako ta sredstva budu korištena za podršku političkim agitacijama ili destabilizaciji zemlje. Na temelju svojih stavova, ona jasno izražava da bi bilo štetno ako bi strani interesi utjecali na demokratski izbor građana Srbije i ako bi se takvim sredstvima podupirala politička smjena izabranih lidera.
Brnabić smatra da bi, ako bi strana sredstva bila korištena za destabilizaciju i političke promjene u zemlji, to značilo ugrožavanje suvereniteta i neovisnosti Srbije, što bi imalo dalekosežne posljedice na političku stabilnost i razvoj zemlje. Ukoliko se ta sredstva koriste za jačanje civilnog društva i poboljšanje životnih uvjeta, Brnabić ne vidi nikakav problem. Važno je naglasiti da je, prema njezinim riječima, ključna transparentnost u korištenju tih sredstava, jer samo tako može se osigurati da njihova namjena bude u skladu s interesima građana Srbije i ne narušava demokratski proces.
Zaključno, stavovi Ane Brnabić o stranim financijama u Srbiji osciliraju između poziva na oprez i potrebe za jasno definiranim ciljevima. Ona ne negira korist koju ovakva ulaganja mogu imati u razvoj infrastrukture, ali se protivi njihovom korištenju u političke svrhe koje mogu ugroziti demokratski sustav i suverenitet Srbije.
