Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da su ashabi jedne prilike sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je prišao jedan čovjek i obratio se Allahovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “O Allahov Poslaniče, propao sam.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Šta te upropastilo?” “Općio sam sa svojom ženom u toku posta.” ” reče…
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga potom upita: “Imaš li mogućnosti osloboditi roba?” Čovjek odgovori: “Nemam.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga potom upita: “Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?” “Ne mogu.” ” odgovori. Zatim ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?” “Ne mogu.” ” reče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga zašuti.
Poslije izvjesnog vremena neko donese zdjelu datula, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Gdje je onaj čovjek?” “Evo me, tu sam.” “Udijeli ovo kao milostinju,” reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: “Da udijelim siromašnijem od mene?! Tako mi Allaha, u ovome mjestu (Medini) nema siromašnijeg od mene.” Čuvši ovo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmija tako da su mu se vidjeli njegovi kutnjaci, te reče: “Nahrani time svoju porodicu.” (Bilježe ga Buharija i Muslim)
ljepota-islama.net
