U jednom poznatom hadisnom predaji koju prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, opisuje se događaj koji se odigrao u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je jedan od ashaba prišao Vjerovjesniku sa tužnim obavještenjem. Taj čovjek, izgleda očajan, izjavio je: “O Allahov Poslaniče, propao sam!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah ga upita: “Šta te upropastilo?” Na to je čovjek odgovorio: “Općio sam sa svojom ženom u toku ramazanskog dana.”
Ovaj trenutak izazvao je duboko sažaljenje među prisutnim ashabi, jer su znali koliko ozbiljno ovaj čin može uticati na duhovnu i fizičku stranu posta. Opisivanjem ove situacije, hadis nas podsjeća na ozbiljnost pravila vezanih uz ramazanski post i poštovanje tih pravila. U tom trenutku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odmah osudio tog čovjeka, nego mu je pružio priliku da se iskupljuje. On ga je pitao: “Imaš li mogućnosti osloboditi roba?” Na šta je čovjek odgovorio da to nije moguće. Sljedeće pitanje bilo je: “Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?” Na ovo pitanje, čovjek je ponovo odgovorio negativno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je zatim: “Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?” Na što je čovjek rekao da ni to nije u njegovoj moći.
U ovom trenutku, mnogi bi pomislili da je osoba ostala bez izlaza, da će snositi ozbiljne posljedice za svoj postupak. Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odmah osudio tog čovjeka, već je nakon toga zašutio, ostavljajući prostor za mogući islamski oprost. Čovjek je vjerovatno osjećao ogromnu krivicu i nesigurnost, ne znajući šta dalje da čini.
Međutim, nakon određenog vremena, zdjela datula je donijeta pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je upitao: “Gdje je onaj čovjek?” Kada je čovjek pristupio, Poslanik mu je rekao: “Udijeli ovo kao milostinju.” Na njegovu iznenađujuću reakciju, čovjek je odgovorio: “Da udijelim siromašnijem od mene?! Tako mi Allaha, u ovome mjestu (Medini) nema siromašnijeg od mene.” U tom trenutku, Poslanik se nasmiješio i, kako je zabilježio jedan od prisutnih, “vidjeli su mu kutnjake”, što je bila reakcija na njegovu šalu, ali i izraz razumijevanja i saosećanja prema čovjeku u toj situaciji. Na kraju je rekao: “Nahrani time svoju porodicu.”
Ovaj hadis nosi duboku pouku o Allahovoj milosti i rahmetu Poslanika. Čovjek je počinio ozbiljan grijeh, prekršio pravilo ramazanskog posta, ali nije bio osuđen, nego je dobio priliku da se iskupi na način koji je bio moguć za njega. Ovaj događaj nas podsjeća na to koliko je islamski oprost širok i koliko Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pruža mogućnost za popravak i pokajanje. Čovjek se, umjesto da bude osuđen, vratio kući sa hedijom (poklonom) i sa nagodbom koja je bila sasvim u njegovim mogućnostima.
Kroz ovaj hadis, vidimo jasnu sliku o tome kako milostiv i pravedan je naš Poslanik. Iako je ovaj čovjek bio svestan ozbiljnosti svog postupka, Poslanik nije želio da ga ponizi, već je pružio šansu da se iskupi. U islamu je vrlo važna snaga pokajanja i iskrene namjere da se ispravi greška. Kroz iskrenu pokoru i duhovni napredak, moguće je povratiti Allahovo zadovoljstvo.
Zaključno, ovaj događaj nas uči važnosti tolerancije, strpljenja i oprosta. Islam je religija koja nas podstiče na to da ne budemo strogi prema drugima, nego da uvažavamo njihove slabosti i pružimo im priliku za pokajanje i oprost. Iako su pravila jasna i važna, uvijek postoji prostor za milost i saosećanje, kao što je to demonstrirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj hadis nas podsjeća da ni najteži grijesi nisu prepreka za povratak Allahovoj milosti, ako postoji iskrenost u pokajanju.
Na kraju, ovaj hadis nas također podsjeća na to da Islamska vjera nije samo niz strogo definiranih pravila i propisa, već je i poziv na unutrašnje očišćenje i duhovni rast. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupkom pokazuje da je pokajanje proces koji treba biti ispunjen iskrenošću i oprostom, a ne strahom od osude. Zadatak svakog muslimana nije samo da slijedi pravila, već i da kroz unutrašnju transformaciju i iskreno kajanje traži Božiju milosrdnu ruku. Ovaj događaj nam također stavlja do znanja da je svaki trenutak, pa čak i u najtežim situacijama, prilika za duhovno uzdizanje i ponovno pronalaženje puta prema Allahovoj milosti.
