Austrija planira novi model štednje za djecu: početni kapital od 500 eura za svako novorođenče
Austrijska vlada razmatra uvođenje mjere koja je u javnosti već izazvala brojne reakcije i podijeljena mišljenja. Riječ je o tzv. „depozitu za budućnost“, programu prema kojem bi svako dijete rođeno u Austriji od 2027. godine dobilo početni kapital od 500 eura, odnosno oko 980 KM, iz državnog budžeta.
Ideja, barem na papiru, zvuči kao pokušaj da se djeci omogući finansijski start u životu, ali i da se porodice podstaknu na dugoročnu štednju i ulaganje.
Prema objavljenim informacijama, za realizaciju ovog programa planirano je izdvajanje od 40 miliona eura godišnje u 2027. i 2028. godini, što ukupno iznosi oko 78,2 miliona KM po godini. Pravo na ovaj početni iznos imala bi sva novorođena djeca, bez obzira na njihovo državljanstvo ili državljanstvo njihovih roditelja. Time se, barem deklarativno, želi izbjeći diskriminacija i osigurati da mjera obuhvati sve porodice koje žive u Austriji.
Glavni uslov je da se novac ne troši, već da ostane uložen u jednoj od austrijskih banaka tokom 18 godina. U tom periodu, sav ostvareni prinos i štednja do punoljetstva djeteta bili bi oslobođeni poreza na kapitalnu dobit. Vlasti računaju da bi upravo taj porezni tretman omogućio značajnije uvećanje sredstava do trenutka kada dijete postane punoljetno i može samostalno raspolagati novcem.
Roditeljima bi, prema planu, bila ostavljena i mogućnost da dodatno uplaćuju novac na isti račun, i to do maksimalno 5.000 eura godišnje, odnosno oko 9.780 KM. Na taj način porodice koje imaju veće prihode ili žele dugoročno investirati u budućnost djeteta mogle bi značajno povećati konačni iznos.
Vlada ističe da je cilj projekta i razvoj finansijske pismenosti, jer bi roditelji i djeca od najranijeg uzrasta bili usmjereni na koncept štednje, ulaganja i odgovornog upravljanja novcem.
Ipak, iako se mjera predstavlja kao društveno korisna i porodično orijentisana, u praksi se suočava s ozbiljnim preprekama. Ministarstvo finansija, koje vodi Socijaldemokratska partija Austrije (SPÖ), upozorilo je da je početak primjene od 1. januara 2027. godine praktično teško izvodiv. Kao ključni problem navode nedostatak održivog finansiranja nakon 2028. godine, ali i činjenicu da porezne olakšice nisu jasno predviđene u budžetu. Drugim riječima, ideja postoji, ali fiskalna konstrukcija još uvijek nije zatvorena.
Dodatnu neizvjesnost stvara i činjenica da bi banke morale nuditi ove račune bez naknade, ali njihovo učešće ne bi bilo zakonski obavezno, već bi zavisilo od njihove dobrovoljne poslovne odluke. To znači da bi uspjeh cijelog projekta zavisio i od spremnosti finansijskog sektora da se uključi u program pod uslovima koji možda nisu posebno atraktivni za komercijalne banke.
Uz to, iz ponude bi bili isključeni rizični finansijski derivati i kriptovalute poput Bitcoina, pa bi se ulaganje ograničilo na oblike s minimalnim rizikom.
Žestoke kritike opozicije i ekonomista
Plan austrijske vlade odmah je naišao na snažne kritike opozicionih stranaka i ekonomskih analitičara. Njihov osnovni prigovor je da će od ovakvog modela najveću korist imati imućnije porodice, dok će siromašniji slojevi društva ostati gotovo potpuno po strani. Kritičari tvrde da je problem u samoj logici mjere: porodice koje već raspolažu viškom novca moći će redovno dopunjavati dječije račune, dok oni s nižim prihodima neće imati prostora za dodatnu štednju.
Oliver Picek, glavni ekonomista Momentum instituta, upozorio je da bi mnoge porodice s manjim primanjima jednostavno bile u situaciji da ne mogu izdvajati dodatna sredstva. Po njegovom mišljenju, takva politika na kraju proizvodi nejednakost umjesto solidarnosti, jer država iz budžeta izdvaja novac za sve, ali će puni efekt osjetiti uglavnom oni koji već imaju finansijski komfor.
Picek je također naglasio da bi porezne olakšice mogle smanjiti javne prihode, što bi kasnije otvorilo prostor za socijalne rezove u drugim oblastima.
Opozicija ide i korak dalje, optužujući vlast za populizam i za politiku koju opisuju kao „iz desnog u lijevi džep“. Time žele poručiti da vlada pokušava stvoriti utisak velikodušnosti, dok istovremeno smanjuje neke druge porodične doprinose i mjere podrške.
Posebno se na meti kritika našla ministrica za porodična pitanja Claudia Bauer, kadar Austrijske narodne stranke (ÖVP), koju opozicija prikazuje kao političarku koja se želi predstaviti kao zaštitnica porodica, iako bi, kako tvrde, najugroženiji mogli ostati bez stvarne pomoći.
Jedan od najvažnijih argumenata protivnika projekta jeste i to da sama ideja nije nova. U Austriji već postoje zakonski mehanizmi za određene oblike dječije štednje i ulaganja, uz mogućnost povrata poreza na kapitalnu dobit kroz redovno oporezivanje. Međutim, ti modeli su ograničeni iznosima i vrstama dozvoljenih ulaganja, pa su dostupni uglavnom onima koji već imaju određeni finansijski prostor i znanje o tržištu kapitala.
Zbog toga stručnjaci smatraju da bi nova mjera više ličila na politički simbol nego na stvarno univerzalno rješenje.
Širi politički i društveni značaj prijedloga
Ovaj prijedlog dolazi u trenutku kada se u mnogim evropskim državama sve više raspravlja o tome kako pomoći porodicama, kako potaknuti natalitet i na koji način djeci osigurati stabilniju budućnost. Austrijski model pokušava spojiti porodičnu politiku, finansijsko obrazovanje i dugoročnu štednju, ali ostaje pitanje da li je takav pristup zaista pravedan.
Ako se ne obezbijedi dodatni mehanizam za zaštitu djece iz socijalno ugroženih porodica, postoji realna bojazan da će mjera samo povećati jaz između bogatijih i siromašnijih domaćinstava.
S druge strane, zagovornici programa tvrde da je svaka inicijativa koja djeci otvara put ka prvom kapitalu dobra osnova za budućnost. Oni naglašavaju da i relativno mali početni iznos, ako se ulaže dugoročno i uz porodične dopune, može postati značajan fond do punoljetstva.
U tom smislu, program se predstavlja kao kombinacija državne podrške i lične odgovornosti roditelja, što je koncept koji je posljednjih godina sve prisutniji u evropskim debatama o socijalnoj politici.
Ipak, konačna ocjena ovog prijedloga zavisiće od toga hoće li vlada uspjeti da pronađe stabilan model finansiranja, da usaglasi sve tehničke detalje s bankarskim sektorom i da uvjeri javnost da mjera neće postati još jedan primjer dobro zvučeće, ali neefikasne politike.
Dok se to ne dogodi, austrijski „depozit za budućnost“ ostaje zanimljiva, ali i duboko sporna ideja koja je otvorila važnu raspravu o tome kome zapravo služe državne mjere za porodice i kako izbalansirati socijalnu pravdu s fiskalnom održivošću.
