Stav Austrije prema najavljenim migracijskim mjerama nove njemačke vlade izazvao je pažnju javnosti i ukazao na dublje nesuglasice unutar zemalja članica Evropske unije. Dok Njemačka najavljuje oštrije kontrole i zabrane ulaska za migrante koji su prethodno ušli u EU kroz druge zemlje, Austrija otvoreno poručuje da neće prihvatati povrat migranata koji budu vraćeni mimo jasno definisanih zakonskih procedura.
Nova njemačka vlast, predvođena Friedrichom Merzom, već na samom početku mandata stavila je borbu protiv neregulirane migracije među ključne političke prioritete. Najavljeno je da će se od “prvog dana” sprovesti mjere koje bi onemogućile ulazak osobama koje su ušle u EU preko druge države članice, a zatim pokušale da zatraže azil u Njemačkoj. Ove najave naišle su na različite reakcije širom Evrope, ali se Austrija, kroz riječi kancelara Christiana Stockera, najdirektnije usprotivila jednostranom sprovođenju takvih odluka.
Stocker je poručio da će Austrija poštovati samo one odluke koje su u skladu s pravnim normama i dogovorima unutar Evropske unije. On je upozorio da bi neusklađena primjena povratka migranata s njemačko-austrijske granice predstavljala ozbiljan izazov za bilateralne odnose i opšti duh saradnje među državama članicama.
Austrijski stav može se sažeti kroz nekoliko ključnih poruka:
-
Austrija neće prihvatiti nikoga ko bude vraćen bez prethodno sprovedene zakonske procedure.
-
Svako rješenje mora biti zasnovano na principima partnerstva i međusobnog uvažavanja.
-
Poštovanje Dablinskog sporazuma i drugih pravnih akata ostaje temelj migracijske politike u EU.
-
Zajedničko djelovanje unutar EU u cilju zaštite spoljnih granica prioritet je nad internim prebacivanjima odgovornosti.
Njemačka, s druge strane, naglašava da planira da svoje mjere koordinira sa susjednim zemljama kao što su Austrija, Poljska i Francuska, iako reakcije pokazuju da takva koordinacija još nije uspostavljena na očekivanom nivou. Merz planira da već tokom prve sedmice kancelarskog mandata posjeti Francusku i Poljsku, čime želi pokazati spremnost za dijalog, ali i odlučnost u sprovođenju domaće migracijske agende.
Jedan od problema koji se pojavljuje u sprovođenju najavljenih mjera je i kapacitet same njemačke policije. Prema riječima Andreasa Rosskopfa, čelnika Sindikata policajaca, trenutno stanje kadrova ne omogućava efikasno zatvaranje granica bez ozbiljnih posljedica po druge sigurnosne zadatke. On je upozorio da bi nova zaduženja mogla ugroziti prisustvo policije na aerodromima, željezničkim stanicama i drugim ključnim lokacijama, jer je za to nadležna Savezna policija, a ne lokalne jedinice.
U kontekstu svega navedenog, može se identifikovati nekoliko problema koji se nameću unutar EU kada je riječ o migracijskoj politici:
-
Nedostatak jedinstvenog pristupa – države članice sve češće same donose odluke koje se tiču granica i azilantskih procedura.
-
Neusklađeni mehanizmi povratka migranata – pokušaji da se pojedinačno rješava migracija narušavaju međusobno povjerenje.
-
Insistiranje na poštivanju unutrašnjih granica u Šengenskom prostoru dovodi u pitanje samu svrhu slobode kretanja.
-
Institucionalna ograničenja u sprovođenju odluka – manjak ljudskih i logističkih resursa dodatno usložnjava implementaciju bilo koje politike.
Austrija jeste podržala jačanje kontrole na spoljnim granicama EU, ali istovremeno jasno odbacuje unilateralne poteze. Prema kancelaru Stockeru, prava stabilnost u migracijskim tokovima može se postići samo ako sve članice EU nastupaju zajednički i koordinisano.
Zaključno, trenutna situacija oko migracione politike pokazuje koliko su složeni odnosi unutar Evropske unije kada je riječ o zaštiti granica i regulaciji azilantskih procesa. Austrijska poruka Njemačkoj je jasna: poštujte pravila i partnere, jer jedino tako možete očekivati saradnju. Ova kriza ne otkriva samo razlike u pristupima, već i ozbiljnu potrebu za reformom evropskog azilantskog sistema.
U svjetlu sve složenijih izazova s migracijom unutar Evropske unije, postaje očigledno da se jednostrane odluke, poput onih koje najavljuje Njemačka, teško mogu uspješno sprovesti bez šireg konsenzusa i operativne koordinacije. Austrija svojim stavom podsjeća da je EU zajednica ravnopravnih članica, a ne prostor u kojem pojedine države donose odluke koje druge moraju slijepo prihvatiti. Budućnost evropske migracione politike ovisit će o sposobnosti država članica da zajedno definišu pravila, očuvaju principe solidarnosti i osiguraju ravnotežu između sigurnosti i humanosti.
