Evropska unija suočava se s ozbiljnim izazovom koji, ako ostane bez odgovora, prijeti da podrije njen međunarodni ugled i oslabi njene temeljne vrijednosti. Ovaj izazov dolazi iz srca Balkana – iz Bosne i Hercegovine, gdje je političko ponašanje Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, izazvalo ozbiljne reakcije kako u zemlji, tako i širom Evrope. Posebno je alarmantna posljednja situacija u kojoj su predstavnici vlasti ovog entiteta, prema izvještajima, otvoreno prijetili njemačkoj državnoj ministrici Anni Lührmann tokom njene posjete Banjoj Luci.
Prema mišljenju Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, ovaj čin nije tek puki diplomatski incident, već ozbiljan udarac međunarodnim normama i poruka prkosa koja cilja direktno na institucije Evropske unije. On smatra da je Lührmann doslovno istjerana iz entiteta, što se tumači kao demonstracija sile Dodikovog režima i pokušaj izazivanja reakcije Njemačke, jedne od zemalja koje se zalažu za uvođenje sankcija protiv Dodika.
Konaković je zbog toga uputio pismo visokoj predstavnici EU za vanjsku politiku Kaji Kallas i liderima država članica, ukazujući na ozbiljnost trenutne situacije. U tom obraćanju jasno ističe da su Dodikove prijetnje direktan napad na principijelnost i autoritet Evropske unije. Prema njegovim riječima, ponašanje predsjednika RS-a predstavlja namjeru da se dodatno destabilizira BiH i udalji od evropskog puta, što bi moglo imati šire posljedice za cijelu regiju.
Između redova se može pročitati i Konakovićeva optužba da je Dodik zapravo “ruski instrument unutar evropskog prostora”, što implicira širu geopolitičku pozadinu i rizike. Zatražio je hitno djelovanje EUFOR-a, evropskih mirovnih snaga prisutnih u BiH, u smislu pružanja asistencije domaćim sigurnosnim institucijama u eventualnom hapšenju Dodika. Kako ističe, to je dio njihovog mandata, ali do sada nisu dobili zeleno svjetlo za takvu akciju.
Ministar vanjskih poslova BiH naglašava da nedjelovanje EU u ovom slučaju šalje poruku slabosti i nesposobnosti da se održe osnovni principi poput vladavine prava, demokratije i poštovanja teritorijalnog integriteta. Ako se takvi postupci nastave ignorisati, smatra Konaković, EU rizikuje da bude percipirana kao neefikasna institucija bez stvarnog utjecaja.
U međuvremenu, vlasti u Banjoj Luci nastavljaju da dolijevaju ulje na vatru. Staša Košarac, ministar vanjske trgovine BiH i jedan od najbližih saradnika Dodika, dodatno je zaoštrio situaciju izjavom u kojoj je ministricu Lührmann nazvao osobom koja je, navodno, lagala i vrijeđala rukovodstvo RS-a. Takve riječi ne samo da prelaze granice diplomatskog bontona, već otvoreno negiraju minimum pristojnosti u međunarodnim odnosima.
Postoji i uvjerenje da Dodik ovom eskalacijom pokušava dokazati da EUFOR ne može djelovati na teritoriji RS-a, čime bi dodatno učvrstio vlastitu poziciju i poslao poruku da je nedodirljiv. No, situacija ne bi bila potpuna bez spomena regionalnog konteksta, posebno uloge Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića.
Konaković jasno aludira na to da Dodik djeluje uz prešutnu ili čak otvorenu podršku Beograda. Ovu tvrdnju dijeli i Damir Arnaut, ambasador BiH u Njemačkoj, koji tvrdi da su napadi na njemačku ministricu zapravo vođeni iz pozadine Vučićevog režima. Prema Arnautovim riječima, Beograd sistematski doprinosi destabilizaciji BiH i cijelog zapadnog Balkana.
Imajući u vidu unutrašnje političke tenzije u Srbiji, gdje su stotine hiljada građana protestirale protiv vlasti, mnogi analitičari smatraju da Vučić koristi krize u regionu kao paravan za vlastite unutrašnje probleme. Time skreće pažnju s autoritarnih metoda upravljanja i pokušava obnoviti nacionalistički narativ kao sredstvo kontrole.
Istovremeno, kritičari sve više ukazuju na kontradiktornu politiku EU prema Vučiću. Uprkos tome što u Srbiji bilježimo narušavanje pravne države i demokratskih standarda, evropski lideri poput Ursule von der Leyen i Emmanuela Macrona i dalje mu pružaju otvorenu podršku. Ova politika dvostrukih aršina dodatno komplikuje položaj EU u očima građana zapadnog Balkana.
Kao zanimljiv detalj, istaknuto je da je Macron nakon sastanka sa Vučićem tvitovao poruku na ćirilici, što je mnogima izgledalo kao pokušaj dodvoravanja. Takvi potezi samo pojačavaju percepciju da evropski lideri i dalje vide Vučića kao ključnog partnera, iako on, prema mišljenju mnogih, radi suprotno interesima stabilnosti regiona.
U zaključku, ponašanje Milorada Dodika i reakcije iz Evropske unije stavljaju u fokus ključno pitanje: koliko je EU zaista spremna braniti svoje vrijednosti i principe kad su na testu? Ako izostane konkretno i odlučno djelovanje, ne samo da će BiH ostati taoc političkih avanturista, već će i sam ugled Evropske unije pretrpjeti ozbiljne posljedice.
Najvažniji zaključci iz ovog razvoja događaja mogu se sažeti kroz sljedeće tačke:
-
Dodikovo ponašanje ozbiljno narušava diplomatske norme i prijeti stabilnosti BiH.
-
EUFOR do sada nije dobio ovlaštenje da pomogne u sprovođenju zakona u RS-u.
-
Podrška Beograda Dodiku dodatno komplikuje situaciju.
-
Nedjelovanje EU može se protumačiti kao slabost, što ugrožava njen međunarodni ugled.
-
Evropski lideri nastavljaju davati legitimitet Vučiću uprkos antidemokratskim praksama u Srbiji.
Vrijeme je da Evropska unija odluči – hoće li ostati promatrač ili će konačno pokazati da njeni principi nisu samo mrtvo slovo na papiru.
