Muamer Bandić, zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu u Skupštini Kantona Sarajevo, iznio je oštru kritiku na račun političkog djelovanja Nermina Nikšića i Envera Kazaza, dva značajna člana Trojke, koalicije koja u posljednje vrijeme dominira političkom scenom Bosne i Hercegovine. U svojoj izjavi, Bandić je izrazio duboko nezadovoljstvo ponašanjem Nikšića, koji je nedavno, u društvu Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a, javno pokazao političku poniznost i spremnost na kompromis koji nije u skladu s interesima većine građana Bosne i Hercegovine.
Bandić smatra da su Nikšić i Trojka u cijelosti odgovorni za trenutnu političku krizu u zemlji. On je optužio lidera SDP-a za sklonost prema kompromisima koji štete interesima Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima, Nikšić je svojim djelovanjem “prešao granice političke odgovornosti”, a pozivanje na saradnju s Čovićem, kojeg Bandić naziva “notornim fašistom”, smatrano je neprihvatljivim i opasnim za budućnost zemlje. On ističe da su, u pokušaju održavanja vlasti, Trojka i Nikšić postali podložni političkom pragmatizmu koji je naštetio osnovnim vrijednostima političke etike i morala.
Slično tome, Bandić je iznio snažnu kritiku i na račun Envera Kazaza, poznatog intelektualca i analitičara, koji je, prema njegovim riječima, “potpuno izgubio moralne smjernice”. Kazaz, koji je nedavno pozvao na promjene u izbornom zakonu, prema Bandiću je potpuno zanemario vrijednosti ljudskih prava i evropskih standarda, a sve u ime političkih ustupaka koji mogu imati katastrofalne posljedice po budućnost BiH. Bandić se pita kako bi Kazaz reagirao da je živio u 30-im godinama prošlog stoljeća, upitavši se je li spreman pružiti podršku ekstremnim političkim idejama, sličnim onima koje su podržavali nacisti.
Bandić nastavlja kritikujući i djelovanje Trojke, koja je, prema njegovim riječima, uz pomoć Nikšića i Kazaza, postala “izdajnička koalicija”. On smatra da su političari iz Sarajeva, predvođeni Nikšićem, spremni na bilo kakve kompromise, čak i ako to znači predaju interesa naroda u ruke opasnih političkih figura poput Čovića i Milorada Dodika. Politička trgovina, koja uključuje predaju budžetskih sredstava i ignorisanje dugoročnih posljedica tih odluka, za Bandića je ključni razlog zašto je Sarajevo danas postalo “jedna obična kasaba”. Ovaj izraz je korišten kako bi se ukazalo na opadanje političkog značaja Sarajeva u odnosu na druge gradove poput Banje Luke i Mostara.
U svom završnom dijelu, Bandić je podsjetio na stihove Muse Ćazima Ćatića, koji govore o poniznosti i niskošću političkog ulizice. Prema Bandiću, način na koji su Nikšić i Kazaz postupili prema Čoviću i njegovoj politici može se smatrati političkom degradacijom koja vodi Bosnu i Hercegovinu prema još većim podjelama i nestabilnostima. On je izrazio zabrinutost zbog mogućih posljedica tih postupaka, ističući da je Trojka, umjesto da donese dobrobit Bosni i Hercegovini, sada u poziciji da čini štetu koja će biti teže ispraviti u budućnosti.
Bandićeve tvrdnje u velikoj mjeri oslikavaju njegov duboki pesimizam prema trenutnom političkom okruženju u Bosni i Hercegovini. On smatra da su trenutni politički lideri, uključujući Nikšića, Kazaza i druge članove Trojke, zaboravili na moralne principe i dužnost prema vlastitom narodu. Prema njegovom mišljenju, njihov politički put može imati katastrofalne posljedice po jedinstvo zemlje i njezinu evropsku budućnost. Bandić se osvrće na svoje viđenje situacije, koristeći snažnu retoriku kako bi ukazao na političke greške i izdaju koju vidi u postupcima aktualnih lidera.
Bandić zaključuje svoju kritiku s jasnim upozorenjem da će politička praksa koja se trenutno primjenjuje u Bosni i Hercegovini dugoročno dovesti do ozbiljnih posljedica za stabilnost zemlje. Prema njegovom mišljenju, politička kompromisnost Trojke, koja se već sada očituje u njihovoj suradnji s politicima poput Čovića, predstavlja opasnost ne samo za sadašnje, već i za buduće generacije. On ističe da je trenutni politički kurs trojke izdajnički prema vlastitoj zemlji, jer zanemaruje istinske interese naroda i evropske vrijednosti u korist osobnih političkih ambicija. Bandić smatra da je krajnje vrijeme za promjene, jer bi inače Bosna i Hercegovina mogla završiti u političkom vakuumu koji bi mogao ugroziti njen suverenitet i teritorijalni integritet. Po njegovom mišljenju, budućnost zemlje ne bi smjela ovisiti o politikama koje favoriziraju određene političke elite, već o istinskoj politici odgovornosti koja će vratiti vjeru u pravdu i jedinstvo.
