Tokom svoje posjete Washingtonu, premijer Izraela Benjamin Netanyahu iznio je niz provokativnih stavova koji su izazvali brojne reakcije, osobito u vezi s pitanjem palestinske države. U intervjuu za izraelski Channel 14, Netanyahu je iznio mišljenje da Saudijska Arabija raspolaže dovoljnom količinom teritorija da bi mogla omogućiti stvaranje palestinske države unutar svojih granica. Prema njegovim riječima, Saudijci posjeduju veliku površinu zemlje i mogli bi je iskoristiti za uspostavu teritorijalne jedinice koja bi mogla zadovoljiti potrebe palestinskog naroda. Takve tvrdnje odmah su izazvale kontroverze, jer bi ovaj prijedlog mogao značiti premještanje palestinskog pitanja izvan tradicionalnog okvira.
Upitan o mogućnosti stvaranja palestinske države u kontekstu normalizacije odnosa s Izraelom, Netanyahu je bio jasan u svom stavu. On je izjavio da nikada ne bi pristao na sporazum koji bi mogao ugroziti sigurnost Izraela, posebno u pogledu stvaranja palestinske države. Netanyahu je istaknuo da je takav pristup posebno problematičan nakon događaja koji su uslijedili 7. oktobra, kada je Gaza, predvođena Hamasom, bila de facto palestinska država. Tada su se dogodili masakri koji su, prema njegovim riječima, usporedivi s najvećim tragedijama u povijesti, uključujući holokaust. Ova izjava ukazuje na Netanyahuov oprez i stav prema bilo kakvim pregovorima o palestinskoj samostalnosti, uz obrazloženje da bi eventualno priznanje palestinske države moglo donijeti još više nasilja i destabilizacije.
Ova izjava nije bila iznenađenje, jer se situacija u Gazi već dugo smatra ključnim političkim problemom. Naime, Hamas, koji upravlja Gazom, s Izraelom vodi kontinuiranu oružanu borbu, a mnogi smatraju da bi bilo kakvo novo ustupanje ili osnivanje palestinske države moglo dovesti do daljnje eskalacije sukoba. Ove tenzije dodatno su bile podgrijane posjetom Netanyahu u Washingtonu, gdje je održao zajedničku press konferenciju s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Tijekom te konferencije, Trump je iznio svoj plan koji uključuje ideju o američkoj kontroli nad Pojasom Gaze, što je dodatno izazvalo međunarodne kritike. Na samoj konferenciji, Trump i Netanyahu raspravljali su o potencijalu za normalizaciju odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, koja bi, prema Netanyahuovim riječima, mogla postati ključni partner u postizanju mira u Bliskom istoku. Netanyahu je optimistično tvrdio da je mir između Izraela i Saudijske Arabije ne samo moguć, već i neizbježan. Ovaj optimizam zasnovan je na sve većem interesu Saudijske Arabije za potpisivanje diplomatskog sporazuma s Izraelom, a smatra se da bi normalizacija odnosa s Riyadom mogla donijeti veliku promjenu u političkoj dinamici tog regiona.
Međutim, usprkos Netanyahuovoj pozitivnoj procjeni, Saudijsko ministarstvo vanjskih poslova ubrzo je reagiralo, izjavivši da neće započeti nikakve ozbiljnije razgovore s Izraelom sve dok palestinsko pitanje ne bude riješeno na prihvatljiv način. Prema Saudijcima, osnovni uvjet za normalizaciju odnosa s Izraelom ostaje uspostava palestinske države. Ovo stajalište Saudijske Arabije odražava duboku političku podjelu i izazove u ostvarivanju trajnog mira u regiji.
Ova situacija jasno pokazuje kompleksnost bliskoistočnih odnosa, gdje se politika i geopolitički interesi često sudaraju s humanitarnim pitanjima. Naime, dok Izrael traži sigurnost i priznanje od svojih arapskih susjeda, Palestinci i dalje teže ostvarivanju svojih nacionalnih prava, što uključuje priznavanje države na teritoriju koji se smatraju dijelom njihove historijske domovine. Iako su diplomatski odnosi između Izraela i nekoliko arapskih zemalja počeli poprimati oblike normalizacije, postizanje trajnog mira i rješenja za Palestinu i dalje ostaje ključno pitanje za budućnost regiona.
Zaključno, premijer Netanyahu je iznio stavove koji još jednom ukazuju na duboke podjele i razlike u pristupu bliskoistočnom konfliktu. I dok Izrael traži načine za jačanje svoje sigurnosti i stjecanje međunarodnog priznanja, pitanje stvaranja palestinske države i njezine legitimnosti ostaje ne samo politički izazov, već i moralni i etnički izazov za sve strane uključene u ovu dugotrajnu i tešku borbu.
