BH Telecom prekinuo prenos RTRS-a zbog programa o sahrani Ratka Mladića
Kompanija BH Telecom odlučila je da na svojoj kablovskoj platformi obustavi emitovanje signala entitetskog javnog servisa RTRS tokom specijalnog programa posvećenog sahrani Ratka Mladića, ratnog zločinca pravosnažno osuđenog pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Ovaj potez izazvao je veliku pažnju javnosti jer je riječ o rijetkom primjeru kada jedan veliki distributer sadržaja eksplicitno reaguje na uređivački izbor emitera zbog mogućih pravnih i društvenih posljedica.
U obavijesti koja je prikazana korisnicima navedeno je da se distribucija prekida u skladu sa važećim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, ali i zbog procjene da takav sadržaj može predstavljati direktno ili indirektno veličanje osobe koja je pravosnažno osuđena za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja.
Time je BH Telecom jasno stavio do znanja da ne želi učestvovati u širenju programa koji bi mogao vrijeđati žrtve i njihove porodice ili narušiti javni interes.
Kako je istaknuto na ekranu, odluka se odnosi upravo na emitovanje sadržaja o sahrani Ratka Mladića, a obrazloženje je zasnovano na tome da bi prikazivanje takvog programa moglo biti shvaćeno kao oblik glorifikacije osuđenog ratnog zločinca. U bosanskohercegovačkom kontekstu, posebno nakon ratnih stradanja devedesetih godina, ovakva pitanja imaju duboku emotivnu i političku težinu.
Zato svaki javni i komercijalni akter koji učestvuje u distribuciji medijskog sadržaja mora voditi računa ne samo o tehničkom prenosu, nego i o širem društvenom utjecaju svog postupka.
Ova odluka dolazi u trenutku kada se u regionu vode intenzivne rasprave o načinu izvještavanja o osobama osuđenim za najteže ratne zločine. Dok jedni insistiraju na tome da mediji imaju pravo pratiti svaki događaj od javnog interesa, drugi upozoravaju da nazivanje osuđenih ratnih zločinaca titulama poput “general”, “ratni komandant” ili “nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske” može predstavljati oblik normalizacije i relativizacije sudski utvrđene odgovornosti.
Upravo zbog toga je svaki medijski izbor u ovakvim slučajevima pod lupom javnosti i stručnjaka za etiku.
Šira reakcija medijske scene i pitanje odgovornosti
Istovremeno, gotovo svi vodeći mediji u Srbiji pratili su događaj putem svojih online izdanja, uključujući režimske tabloide, javni servis, ali i pojedine nezavisne medije. Iako su pristupi izvještavanju različiti, ono što ih uglavnom povezuje jeste upotreba izraza koji ublažavaju težinu sudske presude. Takav pristup ponovo je otvorio staru dilemu: da li novinarska neutralnost znači i korištenje terminologije koja nije u skladu s pravosnažnim presudama međunarodnih sudova?
U demokratskim društvima mediji imaju obavezu da informišu javnost, ali istovremeno i odgovornost da ne šire poruke koje mogu potaknuti mržnju, revizionizam ili vrijeđanje žrtava. Posebno je osjetljivo kada se izvještava o osobama koje su osuđene za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Zato reakcija BH Telecoma nije tek tehničko pitanje prekida signala, već i signal da postoje granice između prava na informisanje i obaveze poštivanja sudski utvrđenih činjenica.
Upravo zbog tog šireg konteksta, potez BH Telecoma može se posmatrati i kao poruka drugim distributerima sadržaja i urednicima medija da su odgovorni za ono što puštaju u javni prostor. Kada se radi o događajima vezanim za ratne zločine, mediji ne prenose samo vijesti nego i društvene poruke.
Način na koji se oblikuju naslovi, komentari i opisi može utjecati na kolektivno sjećanje, posebno u društvu koje još uvijek nosi duboke rane rata.
OSCE i međunarodni okvir: upozorenja nisu bez osnova
Na cijeli slučaj dodatno baca svjetlo i činjenica da su prethodno stizala upozorenja iz međunarodnih organizacija, uključujući OSCE, koji je u više navrata upozoravao na problematične oblike medijskog izvještavanja i govora koji može predstavljati veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Takva upozorenja nisu formalnost, nego odraz zabrinutosti da medijski sadržaj može postati sredstvo historijskog poricanja ili političke manipulacije.
U Bosni i Hercegovini, gdje su presude međunarodnih sudova dio pravnog i moralnog temelja poslijeratnog društva, negiranje ili umanjivanje zločina ima dalekosežne posljedice. Zbog toga je važno da javni servisi, privatni mediji i telekomunikacione kompanije postupaju s posebnom pažnjom kada se suoče s programima koji mogu biti protumačeni kao promovisanje osuđenih pojedinaca.
U tom smislu, odluka BH Telecoma može se čitati i kao preventivna mjera kojom se izbjegava potencijalni pravni i etički spor.
Ovakav razvoj događaja pokazuje da medijski prostor na Balkanu i dalje ostaje duboko obilježen sukobljenim narativima o prošlosti. Dok jedni insistiraju na činjenicama utvrđenim pred sudovima, drugi pokušavaju zadržati heroizaciju osoba koje su osuđene za najteže zločine. U tom sukobu interpretacija, javne institucije i kompanije koje distribuiraju medijski sadržaj sve češće postaju akteri koji moraju zauzeti stav.
U slučaju BH Telecoma, taj stav je bio jasan: nema distribucije sadržaja koji može predstavljati veličanje ratnog zločinca.
Na kraju, ovaj događaj nadilazi okvir jedne tehničke odluke i otvara pitanje kakvo društvo želi biti Bosna i Hercegovina. Da li će javni prostor biti mjesto poštivanja presuda, žrtava i istine, ili prostor u kojem se kroz medije i simboliku ponovo pokušava mijenjati značenje sudski utvrđenih zločina? Reakcija BH Telecoma pokazuje da postoji spremnost da se u određenim situacijama postave jasne granice.
A upravo te granice često su ključne za očuvanje dostojanstva žrtava i vladavine prava.
