Huršid Avgan iz Afganistana zavolio je Bosnu i Hercegovinu, njezine građane i prirodne ljepote.
Prošao je gradove i države, na kraju se skrasio u Salakovcu kod Mostara, gdje zajedno sa dvojicom prijatelja, sa kojim je od dolaska nerazdvojan, odbrojava zimske dane. Tokom sedmice rasle su temperature u Mostaru i sve je podsjetilo na proljeće, a Huršid se sa “ostatkom ekipe” na pametnim telefonima informisao o dešavanjima u ostatku Evrope i vremenskim prilikama “tamo zapadnije”.
PROLAZNA STANICA
Žali što su migrantske sudbine teške i što danas ne misli o ljepšim stvarima. Ipak, sretan je i pod bh. nebom, jer je afganistansko i sad tmurno s oblacima dima prije kojih su odjekivale eksplozije, odnoseći mlade živote. Zbog toga je i otišao u svijet. Danima je prikupljao hrabrost. Na kraju je presudio poziv prijatelja, a s njima bi, kaže, i u vatru i u vodu. Danas se ne kaje, iako još nije ostvario cilj. Bosna je i za njega samo prolazna stanica.
– Tu u Salakovcu je lijepo. Popodne se spustimo do jezera i tamo uživamo. Ovdje smo privremeno i zato ne razmišljam o ribolovu. Uostalom, ne znamo ni kakvi su zakoni i je li to ovdje dozvoljeno u ovom dijelu godine. Druga obala, ona preko vode, čini se ljepšom. Ponekad sretnemo starosjedioce, koji su uvijek raspoloženi i pitaju kako nam mogu pomoći. Jedan mladić nam je ispričao da je tokom rata u Bosni ovo jezero dijelilo zaraćene vojske. Zvuči “ludo”, kaže Avgan.
Jedna od želja koju vjerovatno neće ostvariti je odlazak na neku od okolnih planina. Snijeg je pao samo jednom otkako je tu. Domaćini su se i tad iznenadili.
– Osjećam da odlazi zima. Ovdje je toplije. To nam ide naruku. U aprilu ćemo nastaviti put. On se ponekad čini kao put bez kraja. Ni sam ne vjerujem da smo već toliko prešli. To je i na mapi u telefonu veliko, nastavlja.
Krajnji cilj je Evropska unija. Huršid je informisan da su uslovi življenja u zemljama EU bolji nego u ostalim.
– Malo je država koje primaju migrante. Znam da nam se skoro niko i ne raduje, ali shvatite – i mi smo ljudi. Moja je želja imati zaposlenje i normalan život. Od kuće nisam otišao kako bih nekome zagorčao život ili naškodio. Loša slika o migrantima posljedica je borbe za koru hljeba. Ponekad nevolja tjera i na ono što nije dobro. Dok smo tu u BiH, volio bih da ne bude incidenata, jer su Bosanci i Hercegovci dobri ljudi. Ovdje smo bolje prihvaćeni nego igdje ranije. A znamo i da se ovdje živi sa egzistencijalnim problemima, kaže iskreni mladić.
BUDUĆNOST JE NAJVAŽNIJA
Na kraju je poželio da jednog dana svijet postane “normalan”, da djeca na svim meridijanima prožive sretna djetinjstva, te da svjetske sile “male ostave na miru”.
– Ratovi su suludi i bespotrebni. Jedan je obilježio moje djetinjstvo i dio mladosti. Otjerao me je u tuđinu i razdvojio od roditelja. Teško je prihvatiti sve, ali ono što je nekad bilo i što je iza nas ne može se vratiti. Moja je budućnost, ipak, najvažnija. Sačuvao sam život u tom naletu bijesa i ludila. Da sam pošao ranije, bilo bi bolje, rekao nam je na rastanku Huršid, kako prenosi Oslobođenje.ba.
