Za Šefku Hodžić se pričalo da je bila najljepša žena u kraju. Krupna, punih usana, bijelog tena i crne kose, živjela je sasvim normalnim i običnim životom čiju sreću je kvarila samo jedna činjenica – Šefika nikako nije mogla da zatrudni i dobije dijete.
I, upravo to, u kraju u kojem su još uvijek vladali stari običaji po kojima je bilo ravno grijehu ako žena nije mogla da rodi, bio je početak priče o jednom od najmonstruoznijih zločina bivše Jugoslavije.
Monstruozan zločin koji niko nije mogao objasniti
Prema općeprihvaćenoj verziji, Šefka Hodžić je 7. oktobra 1969. godine, nedaleko od Jusića, na potoku Kamenjača u Bosni, sačekala svoju drugaricu Aliju Hasanović, koja se vraćala iz susjednog sela Anđelići, ubila je s tri hica iz pištolja, rasjekla joj nožem stomak i izvadila dijete. Alijino tijelo je sakrila na nekoj njivi pod plastom sijena. Dijete je odnijela kući, ali ono nije preživjelo.
Kad je otkriven Alijin leš, policija nije znala kuda da krene. Jednostavno, nikome nije bilo jasno ko bi, i zašto, mogao da počini takav zločin. Na pravi trag je ukazao ljekar patolog Milan Vušić koji je postavio tezu da je zločin izvršila nerotkinja željna djeteta.
– Dijete je iz majčine utrobe mogao da otme samo neko ko ga je premnogo želio, a nije mogao da ga ima. Treba tražiti ženu koja ima dijete, a nije ga rodila – rekao je.
Tako usmjerena, policija je provjerila sve žene iz tog kraja koje su se tog dana porodile i otkrila da je Šefka već prijavila rođenje i smrt kćerkice. Ginekološkim pregledom je, međutim, ustanovljeno da Šefka ni tada, ni ikada prije nije rodila dijete, niti je bila trudna.
Tada je Šefka priznala sve, osim da je ubila Aliju. Čak i kad su u njenoj kući nađeni dukati i prstenje pokojnice i krvav nož tvrdila je da je nevina.
Filmsko suđenje
Pred Okružnim sudom u Tuzli, u usijanoj atmosferi, jer su mnogi tražili Šefkinu glavu, održan je proces Šefki i Avdiji Hodžiću, njenom zetu, koji je optužen kao saučesnik jer mu je Šefika dala pištolj da ga sakrije.
Šefikin prvi branilac bio je čuveni beogradski advokat Toma Fila. On je na kraju napustio njen slučaj usljed sukoba interesa, ali je bio advokat njenog zeta Avdije Hodžića, a njegov otac Filota Fila preuzeo je mjesto kao Šefikin branilac.
Presude su izrečene 25. maja 1970. godine – Šefka je osuđena na smrt strijeljanjem, a Avdija na pet godina zatvora.
Ipak, to nije bio kraj priče! Zaslugom advokata izdejstvovana je obnova procesa i te iste godine, 18. septembra, Šefki je izrečena nova presuda – smrtna kazna je zamijenjena sa 20 godina zatvora.
Da li je Šefki namješteno?
Godinama kasnije pojavile su se tvrdnje koje su čitav slučaj učinile kontroverznim. Naime, Šefka je na suđenju negirala zločin tvrdeći da je Aliju samo poznavala, a da joj je dijete u kuću donio neko drugi rekavši da ga njeguje. Tek sutradan je saznala za Alijino ubistvo, ali ni tada nije znala za detalje, pa slučaj nije povezala.
– Poznavala sam Aliju, dobro, znala sam da je trudna i da će dobiti dijete, bila mi je prijateljica, kako bih nju mogla ubiti – govorila je Šefka na suđenju.
Mještani su pričali da je taj neko, ko je Šefki donio dijete, a koga je do kraja odbila da imenuje, njen muž Nedžib ili neko od najbliže rodbine. Porodica Hodžić prodala je imanje i iz sela Jusića preselila se u Kalesiju kod Tuzle još za vrijeme suđenja.
Danas, čitav slučaj obavijen je velom misterije, a slična je i Šefkina sudbina. Zna se da joj je odobreno ranije puštanje iz zatvora i da je bila na slobodi 1983. Od tada se o njoj ništa ne zna.
Priča se, mada nikada nije zvanično potvrđeno, da je po izlasku iz zatvora promijenila identitet, udala se, pa čak i rodila dijete. S mužem je navodno živjela jedno vrijeme negdje u Vojvodini, a danas je, priča se, u inostranstvu i vlasnica je firme, piše Istorijskizabavnik.rs.
